Sjećanje na bogoslova Juru Radmana

U Župi Imena Marijina, uz kardinala te domaćeg župnika, fra Mladena Jozića, suslavilo je još sedam svećenika, među kojima i doborski dekan, preč. Jakov Filipović i plehanski gvardijan, fra Anto Tomas, javlja Katolički tjednik. 

Četvrti put u nizu, župljani ove župe spominju se tog svog simbola stradanja i ponosa, a ove godine zbog epidemioloških mjera nije bilo većih događanja kao prošle tri godine.

Učiti od heroja vjere

Kardinal Puljić u prigodnoj je homiliji povezao znakovito Evanđelje te nedjelje, u kojem Isus svoje učenike poziva na bezuvjetnu ljubav, žrtvu i praštanje sa životom Jure Radmana kao i mnogih drugih Posavljaka koji su stradali u Drugom svjetskom i posljednjem ratu i poraćima.

Naglasio je da je važno znati oprostiti drugima, jer nas to, kako je ustvrdio, oslobađa od mržnje i gorčine, te tako odgajamo svoje srce u kršćanskoj ljubavi.  Potkrijepio je to i svojim osobnim iskustvima u životu.

Govoreći o pismu koje je mladić Radman napisao svojoj majci, kazao je da je ono pisano evanđeoskim duhom, te upozorio da mi Hrvati ne znamo cijeniti one koji su svoje živote utkali u našu prošlost da bi vjera živjela danas.

– Ne znamo cijeniti, prenositi poštovanje prema takvima. Zato mi je drago da čuvate tu divnu uspomenu na pok. Juru, koji je svijetli trag, kao i na sve one mučki ubijene, koji ne će biti proglašeni svetcima, ali su ostavili herojsko svjedočanstvo vjernosti Bogu, Crkvi i svom hrvatskom narodu – kazao je kardinal.

Dodao je kako mučenici umiru praštanjem, te zato moramo znati poštovati njihovu žrtvu, jer nas oni odgajaju kako živjeti Evanđelje. Svjestan da mladež iz ovih krajeva odlazi, upozorio je kako ih starije generacije nisu naučile da se hrabro nose s izazovima života, te je homiliju završio porukom:

– Nema uspjeha bez križa. Nemojmo mladež zavoditi. Učimo ih da budu hrabri, da znaju istinski se boriti, da ne budu kukavice, nego spremni uzeti život u svoje ruke; da se ne boje onih koji im preko medija i politike ispiru pamet, nego iz korijena vjere i hrvatskog duha žive ono što jesu na svome. U spomen Jure Radmana i svih žrtava, koji su ovu grudu zalili tolikom krvlju, ne smijemo biti izdajice, nego ponosni potomci svih tih heroja vjere i mi biti heroji vjere koji će svjedočiti ono što jesmo – rekao je kardinal.

Jurino pismo majci

Dirljivo i duboko vjernički proživljeno Jurino pismo, koje je napisao svojoj majci, a čitao ga na kraju Mise dekan Filipović, izazvalo je snažne emocije i suze u očima nazočnih vjernika.

– Draga majko, nikoga ne krivite zbog mene niti tražite osvetu, nego na koljenima molite Boga za spas naših duša i za svoju daljnju sreću u životu… Primi moj posljednji pozdrav i češće me se sjeti u molitvi… Zamolite paroka neka za moju dušu rekne svetu Misu – neke su od riječi iz Jurina pisma majci, koje je uklesano i u spomen-ploču postavljenu na ulazu u svilajsku crkvu 9. srpnja 2017., povodom 70. obljetnice mučeničke smrti ovoga mladića, kao poticaj vjernicima kako praštati.

Uz prigodne darove, župnik Jozić čestitao je kardinalu Puljiću njegove jubileje, koje slavi ove godine: 75 godina života, 50 godina svećeništva i 30 godina biskupstva.
Misno slavlje, na kojem su uz domaće župljane sudjelovali i vjernici okolnih župa, te predstavnici lokalnih kulturnih udruga i vlasti, pjevanjem je uveličao župni zbor predvođen s. Annom Alberti.

Kardinal je vidiljivo bio dirnut kada su mu oni na kraju Mise otpjevali pjesmu svetog pape  Ivana Pavla II. – 'Krist na žalu'.

Jedna od žrtava komunističke torture    

Podsjetimo, Juro Radman rođen je u Svilaju kao najstarije od ukupno desetoro djece svojih roditelja; imao je šestero braće i tri sestre. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Visokom i započeo novicijat kao franjevački kandidat Bosne Srebrene. 

Godine 1946., pod optužbom da je pomagao križarima, osuđen je na smrt, te je strijeljan u zeničkom zatvoru 16. prosinca 1946. Prije izvršenja smrtne kazne, Juro je svojoj majci i rodbini napisao pismo. 

To potvrđuje dopis Uprave Kazneno-popravnog doma u Zenici (br. 14496) od 19. prosinca 1946. Sreskom sudu u Odžaku.

Na samom kraju Drugog svjetskog rata 1945., među više od 4 000 ubijenih Hrvata u tom kraju, ubijen je i njegov otac i brat, te još šesnaestero iz njegove uže rodbine.