Tisuće ljudi na susretu obitelji, mladih i krizmanika Varaždinske biskupije
Susret je započeo molitvom krunice i prilikom za sakrament ispovijedi što je svoj vrhunac imalo u slavlju mise.

Prvi susret obitelji, mladih i krizmanika Varaždinske biskupije na kojem se okupilo nekoliko tisuća vjernika, održan je u svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu, u subotu 14. lipnja. Susret je započeo molitvom krunice i prilikom za sakrament ispovijedi što je svoj vrhunac imalo u slavlju mise koju je u zajedništvu sa 70-ak svećenika i umirovljenim biskupom Josipom Mrzljakom predslavio varaždinski biskup Bože Radoš, izvijestila je Varaždinska biskupija.
Na početku homilije biskup Radoš istaknuo je da nas Bog na životnom putu nikada ne ostavlja same. On nas, kao dobri Otac, hrani riječju i Euharistijom kako bismo mogli ustrajati i ići njegovim putem. Lomeći nadalje naviještenu riječ Božju progovorio je okupljenim o talentima iz evanđeoske prispodobe.
Isusova prispodoba, istaknuo je biskup, zapravo govori o Njemu samome. On je Gospodar koji odlazi, ostavljajući svoje darove, talente svojim učenicima, što znači svakome od nas. Vrijeme između Njegova odlaska i ponovnog dolaska jest naše vrijeme, vrijeme u kojem Isus poziva da s povjerenjem i ljubavlju koristimo darove koje smo primili. Posebno se obratio krizmanicima, podsjetivši ih da su primili darove Duha Svetoga, Božje talente i da su pozvani te darove ne čuvati zakopane, nego ih razvijati i ugraditi u život zajednice.
Zaključujući, biskup Radoš je kazao kako se talenti množe kad ih dijelimo, kad ih stavimo u službu dobra i samo tako možemo ući u radost Gospodara, onu vječnu radost zajedništva s Bogom.
Na kraju homilije biskup je okupljenima ispričao poučnu priču o misionaru koji je želio ostati čist pred Bogom. U snu, nakon povratka s misijskog putovanja, misionar govori Gospodinu da su mu ruke čiste, da ih ničim nije okaljao iako je prošao mnogim prljavim putevima. No Gospodin mu odgovara da nije očekivao čiste, već pune ruke, pune dobrih djela i služenja. Biskup je zaključio da se ne trebamo bojati ako ruke nisu savršeno čiste, već ako su prazne, bez plodova ljubavi i služenja. Potaknuo je na kraju vjernike da dopuste Gospodinu da im ispuni srce i ruke dobrim djelima, koristeći talente koje im je Bog dao, jer im je Bog povjerio sve iz ljubavi.
Liturgijsko pjevanje je animirao veliki zbor sastavljen od Zbora mladih Varaždinske biskupije, katedralnih pjevača i pjevača zborova varaždinskih župa pod dirigentskom palicom Mislava Lucića te uz orguljašku pratnju Višeslava Jaklina, trubača varaždinske katedrale te svirača iz Zbora mladih Varaždinske biskupije.
Nakon mise, uslijedio je zajednički objed i drugi dio susreta kojeg je glazbom animirala zajednica Lux mundi iz Remetinca, a kroz program je vodio Marin Periš.
Mladi varaždinske biskupije pripremili su skeč te rasplesali okupljene, a potom je uslijedilo svjedočanstvo izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije Zlatka Dalića. Svjedočanstvo je bilo u obliku razgovora kojeg je vodio Marin Periš.
Dalić je svima zahvalio na toploj i lijepoj dobrodošlici te na svoj ljubavi i podršci koju daju Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.
„Navijate za nas, vi ste naša velika podrška, velika snaga, a osobito ovi mladi ljudi koji su se poistovjetili s reprezentacijom i to nam zaista jako puno znači“, istaknuo je na početku Dalić.
Govoreći o uspjehu koji trenutačno živi, Dalić je poručio kako nema uspjeha bez puno truda i rada. “Sad, ako vi gledate moju situaciju iz ove perspektive, sve je to divno, lijepo, krasno i ja živim najljepše trenutke svoje sportske karijere, svoje nogometne karijere, ali moj put je bio sve samo ne lagan put. Bilo je zaista puno teških trenutaka”, rekao je Dalić te poručio mladima da uvijek pred sobom imaju cilj, idu za tim ciljem i svojim snovima. I premda će, u ostvarenju tih ciljeva naići na mnoge prepreke i neuspjehe, “nikad ne odustajte, jer prepreka je tu samo da vas ojača, da budete još čvršći, još bolji, još ustrajniji”, rekao je Dalić.
Posvjedočio je i o ulozi svoje majke, ali i franjevaca iz njegove rodne župe koji su ga od djetinjstva odgajali u vjeri što ga je spasilo iz nekih loših situacija u koje je imao prilike kasnije upasti. Posijano zrno vjere u njemu raste do danas kad i u svom osobnom, ali i profesionalnom životu može Bogu reći: “Bože, ja sam napravio sve što sam znao i mogao, sve što je bilo u mojoj moći, dalje prepuštam Tebi.”
Periš i Dalić dotakli su se i pitanja današnje djece i mladih, koliko ima danas u njima upornosti, želje za radom, ali i nerealnih očekivanja da svi budu Luka Modrić. U tom kontekstu Dalić je rekao da uvijek roditeljima govori: najprije škola, a ako talent postoji, neće propasti.
Pretposljednja točka susreta bila je kratka kateheza o Svetom pismu u obitelji koju je održao bibličar vlč. Lovro Biškup, župnik u Remetincu. U katehezi je vlč. Biškup potaknuo obitelji da u svakodnevni život uključe čitanje Svetoga pisma, da otvore srca Božjoj riječi, naglašavajući da je obitelj, kuća, dom, prvo mjesto gdje se Božja riječ treba živjeti i prenositi.
Naveo tri najveće poteškoće koje obitelji susreću kada žele čitati Sveto pismo: nedostatak vremena, teškoće u razumijevanju i osjećaj da već dovoljno čuju Božju riječ na misi. Kao odgovor na prvu poteškoću, vlč. Biškup predlaže da obitelji prepoznaju dnevne rutine, poput zajedničkih obroka ili večernjih vijesti te da te trenutke, kad je obitelj zajedno, iskoriste za kratku molitvu i čitanje Svetog pisma.
Što se tiče nerazumijevanja Božje riječi, vlč. Biškup je naglasio da, i kada ne razumijemo sve što čitamo, Božja riječ nas ipak duhovno oblikuje i pročišćuje. Božja riječ nije samo ljudska, već i božanska, pa na dubokoj razini djeluje na srce i dušu.
Za lakše razumijevanje Božje riječi na misi, vlč. Biškup je savjetovao da se čitanja za nedjelju pročitaju unaprijed u petak ili subotu navečer, u krugu obitelji. Tako pripremljeni, i odrasli i djeca, lakše će razumjeti i povezati ono što čuju na misi.
U zaključku je vlč. Biškup govorio o dva načina razmišljanja, kalkulativnom i meditativnom. Kalkulativni način koristi se kada pokušavamo sve analizirati i razumjeti, dok meditativni dopušta jednostavno divljenje i prihvaćanje stvarnosti. Božju riječ možemo čitati upravo tim drugim pristupom, s divljenjem i povjerenjem, bez pritiska da sve razumijemo.
Završni dio susreta obitelji, mladih i krizmanika bilo je euharistijsko klanjanje koje je predvodio vlč. Nikola Tomašević, predstojnik Obiteljskog centra Varaždinske biskupije, a pjesmama i molitvama animirali članovi molitvene zajednice Lux mundi.