Trodnevnica uoči dolaska relikvija bl. Alojzija Stepinca u baziliku svetog Antuna – treći dan

U  propovijedi je fra Ivan istaknuo da se mladi u toj bazilici svakoga četvrtak susreću na Duhovno-duhovitim večerima jer su u traženju. „Život je traženje i pronalaženje. Tražimo mir, tražimo radost, tražimo zadovoljstvo i ispunjenje; tražimo smisao. Jednom riječju, znali to ili ne znali; bili toga svjesnima ili ne – tražimo Boga“, rekao je propovjednik te se osvrnuo na lik Matatije koji, kako je rekao, spremno brani Savez naroda s Bogom sklopljen.
Svatko od nas sklopio je savez s Bogom, rekao je propovjednik, istaknuvši prije svega sakramente krštenja i potvrde. „Na potvrdi smo pri punoj svijesti i razumu obnovili savez s Bogom koji smo sklopili u krštenju. Taj savez u nama živi i postoji. On nas obvezuje. Svatko od nas je donio odluku – za ili protiv Boga“, dodao je fra Ivan.
Osvrćući se na čitanje Prve knjige o Makabejcima, gdje Matatija ističe „…ja i moji sinovi, i sva braća moja, slijedit ćemo Savez otaca svojih. Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi. I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo“, fra Ivan se osvrnuo na spremnost čovjeka da ostane vjeran savezu koji je sklopio s Bogom.

„Koliko smo mi spremni ostati vjerni Božjem savezu, držati se Božjega Saveza, Božjega pravca, ne odmičući od njega ni udesno ni ulijevo? Ili smo poput trske na vjetru koju vjetar raznih pokreta, ideoloških strujanja i pomodarstva, ljulja? Kako možemo ostati postojani, ako ne razumijemo zašto, onda se nećemo ni pitati kako“, dodao je
Osvrćući se na evanđeoski odlomak (Lk 19, 41-44), fra Ivan je istaknuo da Isus plače nad svojim gradom Jeruzalemom zbog nesreće koja će ga snaći „jer nije prepoznao vrijeme svoga pohođenja“. Pojasnio je da to nije kazna Jeruzalemu što je razapeo Isusa, nego jedini mogući razvoj situacije kada se čovjek odluči odvojiti od Boga. „Kada se od Boga sakrijemo i krenemo u duhovna minska polja, mi krivimo Boga“, rekao je propovjednik, istaknuvši da je svakom čovjeku potreban duh razlučivanja kako bi mogao „Duhom Svetim razlučivati stvarnost oko sebe“.

Nadalje je propovjednik istaknuo radost ususret dolasku relikvija bl. Alojzija. „Bolje društvo ni sveti Antun nije mogao poželjeti, a bolji dom od franjevačkoga i Antunovoga, Stepinac nije mogao tražiti. Stepinčeva borba za istinu i pravednost, vjernost zagrebačke Crkve, ali i Crkve u Hrvata uopće Svetoj Stolici – čuvajući tako snažno jedinstvo i neuništivost – primjer su svima nama“, naglasio je te se prisjetio nekih manje poznatih činjenica iz Stepinčeva života.

„Blaženi Stepinac bio je pred ženidbom s prekrasnom dušom, Marijom Horvat prije nego što se opredijelio za svećeništvo. Njihova korespondencija opisana je u knjizi ‘Mladi Stepinac – pisma zaručnici’. Knjiga prekrasno opisuje njihovu mladu ljubav i prijateljstvo iz svetačke perspektive“, rekao je.
Stepinac je bio „svetac koji zna što znači biti zaljubljenim, što znači voljeti, što znači tražiti se. Svetac koji zna, u Duhu Božjemu, donijeti odluku za svoj život i postojano čuvati vjernost toj odluci sve do smrti. Svetac koji zna da postoje stvari za koje se u životu isplati darovati i vlastiti život jer jedino onda znamo da smo istinski živjeli“, istaknuo je propovjednik. „Takav svetac nadahnuće je svima nama; svetac mladih i djece, svetac starijih i bolesnih, svetac hrvatskoga naroda i kršćanske vjere – i radosni smo sutra ga dočekati“, zaključio je propovijed fra Ivan.

Svečano euharistijsko slavlje, prigodom kojega će zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša bazilici sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu u trajni posjed svečano darovati relikvije blaženoga Alojzija Stepinca, bit će u petak, 24. studenoga. Svečani ulazak relikvija bl. Stepinca u Baziliku bit će u 18:45, nakon čega će uslijediti misno slavlje u 19 sati. Toga dana je i dan potpunog oprosta u bazilici sv. Antuna Padovanskog.
Od zanimljivih crtica, trećega dana donosimo povezanost Stepinca s franjevcima konventualcima:

Franjevci konventualci u Zagreb su došli 1921. godine nakon progonstva iz Cresa, a samostan koji su podigli uz crkvicu Svetoga Duha 4. listopada 1922. godine, blagoslovio je tadašnji zagrebački nadbiskup Antun Bauer. Izgradnja crkve sv. Antuna započela je 1931. godine. Istoimena župa osnovana je 1. siječnja 1932. godine, a prvu svetu misu u novoj crkvi predslavio je zagrebački nadbiskup koadjutor, danas blaženi Alojzije Stepinac. Unutrašnjost crkve dovršena je 1984. godine,a crkvu je posvetio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić 24. studenoga 1984. Nadbiskup Stepinac bio je posebno povezan s franjevcima konventualcima. Oni su se uz isusovce odlučno odupirali napasti da se uključe u udruženje katoličkih svećenika što je u ono vrijeme značilo odvajanje od Svete Stolice. Stepinac je također štovao lik fra Maksimilijana Kolbea, mučenika i sveca, kojega je upoznao zahvaljujući darovanom prijevodu životopisa fra Marijana Žugaja. Kada je Stepinac imenovan novim zagrebačkim nadbiskupom tadašnji provincijal fra Bernardin Polonijo šalje čestitku u kojoj gotovo proročki piše: „Ulazite u upravu Zagrebačke nadbiskupije u epohalnom jednom času, u času političkih, kulturnih i ekonomskih općih kriza, po mojem skromnom sudu nije nego initium dolorum, pa tko zna što ćete sve Vi, još tako mlad, doživjeti za duge možda i 50 ljetne svoje vladavine.“

Za vrijeme boravka u Lepoglavi Stepincu je dodijeljen franjevac konventualac Teofil Han, čovjek sveta i kreposna života, koji je također izdržavao kaznu. Fra Teofil pomagao je Alojziju u služenju mise. Kada je Blaženik saznao za smrt fra Teofila ovako je 1954. napisao provincijalu franjevaca konventualaca fra Piju Poloniju: „Neka bude čitavoj Vašoj provinciji trajni podstrek, da ne strepi nimalo pred progonstvima, koja nas biju, nego da drži uvijek pogled usmjeren prema nebu kao o. Kolbe. Nadam se, da se s njime zajedno raduje već i o. Han Teofil, moj supatnik iz Lepoglave.“ Nakon Stepinčeve smrti fra Ivon Ćuk je za boravka u Rimu preko valova Radio Vatikana širio „Pisma zaručnici“, zbirku pisama koja je Blaženik razmijenjivao sa svojom zaručnicom Marojim Horvat u vrijeme svoga mladenaštva.
Važno je još istaknuti i fra Celestina Tomića za kojeg je pokrenut postupak proglašenja slugom Božjim. Nadbiskup Franjo Kuharić imenovao je fra Celestina kao teologa i stručnjaka za kauzu beatifikacije sluge božjega Alojzija Stepinca. U tu svrhu fra Celestin je proveo dvije godine u pripremi „Informacija“ za istu kauzu. U rujnu 1993. fra Celestin odlazi u Rim te marljivo radi na proučavanju života i djela Alojzija Stepinca. S prekidima taj je boravak u Rimu trajao nekoliko godina. Tomić je za svoga života napisao četiri manja sveska o bl. Alojziju Stepincu.

Molitva za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca

Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti,
blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi
kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.

Poslušan tvojoj Riječi
i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se za siromašne i obespravljene;
ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.

Ponizno te molimo
da nas obdariš svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš
među svece sveopće Crkve,
da bismo ga mogli još predanije slijediti
i uteći se njegovu moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.

Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

Izvor: VRANEKOVIĆ, Josip, Dnevnik: Život u Krašiću zasužnjenog nadbiskupa i       kardinala Alojzija Stepinca, Zagreb, 2011.
Izvor: http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/
Izvor: HRVATSKA PROVINCIJA SV. JERONIMA FRANJEVACA KONVENTUALACA, Posljednjih stotinu godina (1907.-2007.), Zagreb, 2009.