U Komletincima otkriveno poprsje vlč. Emerika Gašića

Poprsje u bronci posljednji je rad akademskog kipara Krune Bošnjaka, nastalo u Ljevaonici umjetnina u Zagrebu, a dali su ga izraditi Grad Otok i Župa Komletinci u suradnji s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom.

Spomenik je otkrio đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić, i dvoje potomaka obitelji Gašić: Marina i Mislav Faćko. Otkrivanju spomenika nazočili su predstavnici društveno-političkog života, predvođeni gradonačelnikom Otoka, Josipom Šarićem. U svojim obraćanjima oni su se sa zahvalnošću osvrnuli na život i službu vlč. Gašića.

Nakon otkrivanja poprsja, na spomenutom trgu, uz župnu crkvu Bezgrešnog začeća BDM, koja je u procesu obnove, uslijedilo je koncelebrirano misno slavlje koje je predslavio mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, uz koncelebraciju mons. Marina Srakića, vlč. Ivana Petričevića, domaćeg župnika, vlč. Drage Markovića, kancelara Nadbiskupskog ordinarijata, mons. Luke Marijanovića, kanonika, vlč. Petra Maskaljevića, upravitelja župe Lipovac te vlč. Josipa Božića, suradnika u Nadbiskupijskom arhivu.

U prigodnoj homiliji nadbiskup je govorio o ljubavi, ne samo o ljubavi pojedinca prema bližnjemu nego o ljubavi i skrbi zajednice za opće dobro, gdje ne smiju prevladati sebični interesi i govor mržnje. 'Poput apostolskog djelovanja i mučeničkog svjedočanstva sv. Matije u prvoj apostolskoj zajednici, jedan od plodova ljubavi, zajedništva i molitve ove župne zajednice u Komletincima bio je sin ovoga sela i vaš župnik, vlč. Emerik Gašić, ugledni i veoma zauzet svećenik i pastoralni radnik, poliglot, intelektualac, povjesničar, istraživač i putopisac', rekao je nadbiskup Hranić.

Nastavljajući svoju homiliju, nadbiskup je podsjetio na životni put vlč. Emerika Gašića koji se rodio 10. siječnja 1904. u Komletincima, u drugom braku svoga oca Emerika, koji je kao udovac oženio njegovu majku Martu r. Kerić. Seljani su ga od djetinjstva, a onda i kasnije kao župnika, zvali Merko. Po završetku nižih razreda osnovne škole u Komletincima, školovanje nastavlja najprije u Vinkovačkoj gimnaziji, a potom u Sjemeništu u Osijeku i završava 1924. maturom u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu.

Tadašnji đakovački biskup Antun Akšamović šalje ga kao kandidata svoje Đakovačke i Srijemske biskupije na studij filozofije i teologije u Strasbourg, u Francusku. Nakon tri godine u Strasbourgu, studij nastavlja u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Za svećenika je zaređen 15. travnja 1928. te je 6. svibnja 1928. u Komletincima slavio svoju Mladu misu. Kratko je bio kapelan u Gorjanima, a onda tijekom tri godine u Petrijevcima. Godine 1931. bio je pozvan na odsluženje vojnog roka u Valjevo. Po povratku iz vojske kratko je po nekoliko mjeseci bio kapelan u Podcrkavlju, Slavonskom Brodu i Donjem Gradu u Osijeku. Godine 1935. imenovan je upraviteljem župe Morović. Nakon 3 godine, na molbu Komletinčana, javio se na natječaj za službu župnika u Komletincima. Biskup Akšamović prihvatio je njegovu molbu i 6. listopada 1938. imenovao ga komletinačkim župnikom.

Vlč. Emerik Gašić od svojih studenskih dana pokazivao je veliku ljubav i zanimanje za povijest. Ljubav prema crkvenoj povijesti učinila ga je neumornim sakupljačem povijesne građe, koji sve svoje slobodno vrijeme koristi za prikupljanje povijesnih podataka i koliko je god moguće za istraživanje u arhivima župa u kojima je boravio, te u arhivima susjednih župa i franjevačkih samostana. Bio je pravi poliglot. Uz hrvatski, govorio je i latinski, francuski, njemački, talijanski te mađarski jezik. To mu je omogućavalo lako korištenje arhivske građe na raznim jezicima. Bio je čovjek silne inteligencije, imao je veliku moć pamćenja i nepresušnu radnu energiju. Ni u čemu se nije zadovoljavao osrednjošću, nego je u svemu, i u svojim povijesnim istraživanjima i pisanju, te u svom pastoralnom radu, bio veoma sustavan i temeljit.

Rezultate svoga neumornog istraživanja pretakao je i s godinama pretočio u brojne povijesne radove: knjige i članke. Odužio se župama uz koje je bio vezan svojom službom, objavljujući studije o povijesti župe svojih rodnih Komletinaca, župe Petrijevci, Morović i poviješću svoje Đakovačke i Srijemske biskupije. Objavio je brojne članke o pojedinim župama naše tadašnje biskupije. Prikupio je i iza sebe ostavio podatke za povijest svih župa te biografije svih svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije. Bio je u skupini intelektualaca – suradnika u projektu Hrvatske enciklopedije.

No, vlč. Gašić bio je prije svega pastir i nije dopuštao da zbog njegove ljubavi prema crkvenoj povijesti stradava njegov pastoralni rad. Pripravio je i izdao dva molitvenika za vjernike te je preveo jednu knjigu o svećeničkim zvanjima. Bio je veoma osjetljiv na tuđu nevolju i patnju. Zbog toga je tijekom 2. svjetskoga rata imao negativno mišljenje prema Hitlerovu režimu i ustaškom pokretu Ante Pavelića. U toj se situaciji kao hrvatski rodoljub nadao razrješenju ratnog sukoba uz pomoć savezničkih snaga te je u travnju 1943. bio izabran među devet članova Narodno-oslobodilačkog odbora u Komletincima.

U podjelama stanovništva i u njihovoj podvojenosti između ustaša i njemačke vlasti te partizana koji su tijekom 1944. do konca Drugog svjetskog rata naizmjenično upadali u selo i odvodili ljude, zbog progona Nijemaca iz Komletinaca koncem 1944. i dalje, na meti je uvijek bio i župnik Gašić, koji je u tom metežu i stradanju uvijek bio na strani svojih župljana bez obzira tko im nanosi zlo. Iako je ubrzo shvatio tko su partizani te se već u rujnu 1943. počeo udaljavati i distancirati od partizana, već tijekom rata, a osobito po završetku rata, bio je na meti partizana, koji su ga mrzili kao izdajicu jer se zbog njihovih zlodjela udaljio od njih. Našao se između čekića i nakovnja. U svemu tome zamjerio se i nekim svojim župljanima koji su poslije rata provodili komunistički teror. I to ga je stajalo života.
Vlč. Emerik Gašić završio je svoj život nasilnom smrću u župnoj kući u Komletincima, uvečer 18. svibnja 1947. Ubijen je s navršene 43 godine života, kao žrtva osobne mržnje i mržnje na katoličku vjeru, u okolnostima koje još uvijek nisu do kraja osvijetljene, dijelom jer u vrijeme komunizma to nije bilo moguće, a dijelom zbog toga što bi to osvjetljavanje i danas ponovno probudilo duhove i podjele među žiteljima Komletinaca. Vlč. Gašić sahranjen je 21. svibnja u obiteljskoj grobnici na komletinačkom groblju.

Na kraju homilije nadbiskup je zahvalio gradonačelniku Grada Otoka, članovima Gradskog vijeća i svim suradnicima postavljanja poprsja vlč. Gašića te zamolio odgovorne da zaštite njegov grob i preuzmu brigu za nj. Po završetku misnog slavlja domaći župnik Ivan Petričević zahvalio je biskupima i svima nazočnima te je pročitao svjedočenje jednog pokojnog župljanina župe Komletinci, koji je zapisao: 'Dijete sam iz mješovitog braka, a župnik Gašić nikada nije pravio razliku. Dapače 1943. godine pomogao je mnogim Srbima iz Sremskih Laza spašavajući ih od ustaškog režima, a spasio je i moju obitelj. Mi smo mu uvijek bili zahvalni!'
Prije misnog slavlja nazočni su mogli pogledati izložbu fotografija koja prati događaj hodočašća nadbiskupa Stepinca u Svetu Zemlju 1937. godine. Na tom hodočašću je bio i Emerik Gašić. Fotografije su ostavština potomaka obitelji Gašić iz Komletinaca.