Biskup Bogdan predslavio Misu zadušnicu za poginule, preminule i nestale hrvatske branitelje

Na Dušni dan vojni ordinarij, msgr. Jure Bogdan služio je svetu Misu zadušnicu za sve poginule i preminule hrvatske branitelje u crkvi Svete Matere Slobode na zagrebačkom Jarunu. U koncelebraciji s biskupom bili su generalni vikar, don Marko Medo; biskupski vikar za pastoral MORH-a i OS-a RH, don Slavko Rajič; biskupski vikar za pastoral MUP-a, fra Frano Musić, OFM i drugi vojni i policijski kapelani, izvijestio je Vojni ordinarijat.

Biskup, msgr. Bogdan u propovijedi je govorio da povijest Dušnog dana seže u rana stoljeća, doslovno do samih početaka kršćanstva. Grci i Rimljani prvog stoljeća iskazivali su poštovanje pokojnicima treći dan od ukopa, zatim sedmi i četrdeseti dan te na godišnjicu smrti. Pritom su naglašavali žalost nad pokojnima.

– Kršćani su u svim vremenima, u susretu s kulturama, preuzimali dobre običaje i pozitivne elemente dotične kulture i davali im kršćansko obilježje. Tako su prvi kršćani od grčko-rimske kulture preuzeli građanske običaje pohoda grobljima, iskazivanje poštovanja pokojnicima, ali su odbacivali obredna naricanja i gozbe na grobovima. Umjesto toga, uvodili su molitve za pokojne s misnom žrtvom – kazao je biskup Bogdan.

Biskup je istaknuo kako se u našemu vremenu smrt nastoji gurnuti u stranu, odnosno kako se o smrti ne želi govoriti niti razmišljati.

– Tu temu odgađamo za neko drugo vrijeme, prostor i okolnosti. Redovito za nju rezerviramo mjesto u bolnicama, domovima nemoćnih ili ustanovama za palijativnu skrb. Većina ljudi želi taj trenutak smrti doživjeti što bezbolnijim i vedrijim. Željeli bismo jednostavno zaspati i ne probuditi se više, ili bismo željeli brzu i iznenadnu smrt bez velikih tegoba i patnji. A duhovni oci i naši stariji ovaj trenutak prijelaza držali su najvažnijim u ljudskome životu i nisu nikako htjeli da ih iznenadi. Željeli su smrt pomireni s Bogom i ljudima, obilježeni i osnaženi sakramentima. U tome su smislu nastale pobožnosti i molitve koje se i danas njeguju za 'sretnu smrt' – rekao je biskup.

Istaknuo je da je smrt za ljude jedna velika zagonetka i misterij, jer nitko nije imao iskustvo same smrti. Crkva pak svoj govor o zagrobnome životu temelji na od Boga objavljenim istinama vjere. Biskup je potom progovorio o 'posljednjim stvarima', tj. o raju, paklu i čistilištu. Oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu s Njime, oni koji su posve očišćeni, žive zauvijek s Kristom.

– Taj savršeni život, to zajedništvo života i ljubavi s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom, anđelima i svim blaženicima – zove se nebo. Nebo je krajnji cilj i ostvarenje konačnih čovjekovih težnji – naglasio je biskup.

Potom je pojasnio da se oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju poslije smrti podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost. To čišćenje izabranih Crkva naziva čistilištem. Biskup je također progovorio o paklu, naglasivši da 'ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo ljubiti Njega. Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv drugoga, protiv svoga bližnjega ili protiv nas samih: 'Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je...'' (1Iv 3,14-15).

– Zbog svega ovoga drugi dan mjeseca studenoga nije komemoracija prožeta nostalgičnom žalošću i jesenskom melankolijom, s oplakivanjem dragih nam osoba koje su nas napustile. Ovo je dan sjećanja ispunjen nadom u ponovni susret. Ovaj dan produbljuje zajedništvo svetih – zajedništvo zemaljske Crkve s čistilištem i nebeskom proslavljenom Crkvom. Mi danas molimo za sve vjerne mrtve. U ovoj svetoj Misi mi se posebice spominjemo poginulih i preminulih hrvatskih branitelja, vojnika, redarstvenika, svih nestalih u Domovinskome ratu, svih preminulih od posljedica Domovinskog rata – poručio je. 

Na kraju propovijedi kazao je da se u svojim molitvama posebice sjećamo naših branitelja koji su prešli na onu stranu i koji nisu više s nama.

– Kao građani Lijepe Naše koji vole svoju domovinu, radosni smo što uspomena na njih živi i što se njeguje na razni cijele domovine. Želimo da se njihova ljubav i žrtva u obrani i izgradnji samostalne hrvatske države sačuva i u budućim naraštajima. A njihove duše preporučujemo dobrome Bogu – zaključio je biskup Bogdan.