Biskup Radoš na proslavi u Banfici: 'Slijedimo putove svetog Josipa jer vode prema svjetlu'
Josipu je Marija postala važnija od samoga sebe i sanjao je da će imati čvrsto zajedništvo s njom koje će Bog blagosloviti. U tome vidi Božju blizinu, snagu i ljubav.

Župa svetog Josipa na varaždinskoj Banfici proslavila je svog nebeskog zaštitnika. Središnje misno slavlje predslavio je mons. Bože Radoš, varaždinski biskup. Prije početka euharistijskog slavlja, biskupa i sve prisutne vjernike župe i hodočasnike pozdravio je domaći župnik, vlč. Ivan Žmegač. Podsjetio je ujedno kako se nalazimo u Godini svetog Josipa, koju je Sveti Otac Franjo otvorio 8. prosinca prošle godine povodom 150 godina od proglašenja svetog Josipa zaštitnikom Crkve. Biskup Radoš u uvodu Mise nadovezao se na riječi župnika rekavši kako je sveti Josip darovan Crkvi da prati njezin hod.
– Sveti Josip otac je i zaručnik koji prati svakoga od nas na našem putu prema Bogu – poručio je biskup na početku misnog slavlja.
Svoju je homiliju varaždinski biskup posvetio razmatranju nad svetim Josipom, zaručnikom Blažene Djevice Marije. Slikovito je, uspoređujući ga s današnjim suvremenim filmovima, svetog Josipa nazvao sporednim glumcem. No, sporedna uloga nije nevažna uloga, nastavio je biskup Radoš dodavši da se ona može odigrati tako da bude zvijezda filma, da dobije 'Oscara'. Josip je za svoju životnu ulogu dobio svoju zvijezdu, poručio je mons. Bože Radoš, dodavši kako je Josip zvijezda na svodu nebeskom koja nama svijetli trag i vodi nas prema onome gdje izlazi pravo svjetlo od kojeg i sama zvijezda dobiva svoj sjaj.
– Josip je takva zvijezda koja svojim svjetlom govori o Kristu. Želimo gledati puteve svetog Josipa koji vode prema svjetlu. Evanđelje spominje Josipa kao zaručnika. U izvornome smislu to znači da uzima ruku drugoga da idu zajedno kroz život prema svome zajedničkom cilju. Netko tko vam daje ruku pokazuje vam poštovanje i ljubav. Zaručnici, kada jedno drugom daju ruku, poklanjaju jedan drugome i svoju slobodu. A zašto to čine? Jer imaju povjerenja i međusobno se ljube. Žele da njihov zajednički život bude kolijevka u kojoj će se moći rađati i rasti novi život u ljudskom i božanskom zajedništvu – poručio je biskup Radoš.
Nastavio je biskup u svome razmatranju o zaručniku Blažene Djevice Marije, kazavši kako je kršćanska ikonografija kroz povijest načinila sv. Josipu veliku nepravdu prikazavši ga često kao starca.
– Marija mu je postala važnija od samoga sebe i sanjao je da će imati čvrsto zajedništvo s Njom koje će Bog blagosloviti. U tome vidi Božju blizinu, snagu i ljubav. Ali, čovjek koji sanja ima uvijek i poteškoća. Kako pomiriti san i stvarnost? Za njega je stvarnost tvrda i teška. U njegovim očima nepremostiva. Ali, voli Mariju toliko da ju pokušava zaštititi, čime pokušava zaštititi i život. Pravi je otac onaj koji instinktivno, svjesno i podsvjesno, čuva svaki život. Danas je i Dan očeva, pa molimo da otac nikada ne izbriše tu karakteristiku koju mu je Bog dao – da poštuje, cijeni i ljubi život – da je spreman dati sve što ima; ugled, čast i svoje planove za život koji nastaje, jer taj je život dar od Boga. Molimo za očeve, da budu dostojni svoga poslanja – rekao je varaždinski biskup u homiliji te je dodao kako je Bog učio Josipa da nije isto biti otac i roditelj.
Na kraju svete Mise župnik Ivan Žmegač uputio je riječi hvale svima koji su, u ovim otežanim epidemiološkim uvjetima, pomogli oko pripreme slavlja i pristigli slaviti župnog zaštitnika svetog Josipa.