Jačanje majki i djece kroz projekt 'Mala škola odvažnosti'
U radu sa ženama žrtvama obiteljskog nasilja, uočava se potreba za prepoznavanjem i osnaživanjem resursa korisnica za razvoj otpornosti i poticanje razvoja zdrave privrženosti s djecom.
U okviru projekta pod nazivom 'Mala škola odvažnosti', provedenog tijekom 2020. godine u Caritasovoj Kući za žrtve obiteljskog nasilja, održano je ukupno 8 radionica: 4 za majke, a 4 za djecu, u cilju jačanja roditeljskih kompetencija i psihosocijalne prevencije kod djece. Projekt je trajao od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. godine, a financirala ga je Zagrebačka županija.
U ostvarenju projekta, koji su provodile Sanja Jozić i Tihana Koren, psihologinje i licencirane psihoterapeutkinje s kliničkim iskustvom rada u prevenciji psiholoških poremećaja kod djece i odraslih, partner Caritasu Zagrebačke nadbiskupije bila je Udruga Amigdala, Centar za psihološku pomoć. Zagrebački je Caritas razgovarao s Tihanom Koren o projektu, čiji razgovor prenosimo u cijelosti.
Zbog čega je pokrenut projekt 'Mala škola odvažnosti' u sigurnoj Kući zagrebačkog Caritasa?
– U radu sa ženama žrtvama obiteljskog nasilja, uočava se potreba za prepoznavanjem i osnaživanjem resursa korisnica, što će imati implikacije na razvoj otpornosti, poticanje razvoja zdrave privrženosti s djecom. Projektom se kroz radionice nastojalo osnažiti roditeljske uloge žena žrtva obiteljskog nasilja te jačati samopouzdanje, asertivnost i nenasilno ponašanje kod njihove djece te utjecati na ponovno uspostavljanje stabilnijih i zdravijih obiteljskih veza.
Koje ste ciljeve željeli postići u radu sa ženama/majkama u okviru navedenog projekta?
– Stvaranjem pozitivne slike o sebi te osvještavanjem vlastitih kapaciteta nastoji se osigurati brži i kvalitetniji povratak žena i djece u društvenu zajednicu. Da bi mogao djetetu pružati bliskost, podršku, usmjeravanje i granice, sam roditelj treba imati dovoljno sposobnosti, snage i znanja za to, pogotovo nakon proživljene traume obiteljskog nasilja. Projektom želimo osnažiti majke u njihovoj roditeljskoj ulozi koja je poljuljana i otežana novonastalom situacijom u kojoj sav teret roditeljstva nosi jedan roditelj. Roditeljstvo nakon traume nasilja i napuštanja vlastitog doma poprima jednu novu dimenziju, stoga je iznimno važno staviti naglasak na jačanje žena kao roditelja te im dati alate kako se lakše nositi s novonastalom situacijom i kako stvoriti svoj zdravu mikrookolinu.
Koju je važnost imao zaseban rad s djecom u okviru Projekta?
– Često se psihički poremećaji javljaju kod djece zbog disfunkcionalnosti obiteljske sredine. Pomognemo li naučiti sve članove obitelji kako trebaju međusobno komunicirati i konstruktivno rješavati sukobe, učinili smo značajan korak u suzbijanju pojave različitih psihosocijalnih problema i poremećaja. Upravo zbog navedenog, osim osnaživanja roditeljskih kompetencija majki, kroz projekt je predviđen i rad s djecom, usmjeren na učenje psihosocijalnih vještina koje se temelje na poticanju samopoštovanja, asertivnosti i nenasilne komunikacije kod djece. Želimo djeci pokazati zdrave modele ponašanja u okolini i obitelji kako bi njihova slika obiteljskih odnosa, ali i svih drugih socijalnih odnosa bila zdravija i pozitivnija. Smatramo da je poticanje pozitivnih životnih vještina kod djece, kroz stručnu podršku i sudjelovanje u iskustvenim grupama, dobar način prevencije nasilja i oblik poticanja kulture nenasilja. Samopoštovanje, prihvaćanje realnosti i poticanje pozitivnog stava prema okolini iznimno je važno da djecu koja su u teškim okolnostima bila prinuđena napustiti svoj dom i doći u Kuću. Osnaživanje njihovih majki, ali i njih samih, olakšat će povratak u stabilnije životne okolnosti, razvoj zdravije obiteljske klime te znatno utjecati na kvalitetu njihova života.