Nuncij Lingua: "Možemo ići kamo god želimo, ali samo je On Put prema slobodi"

U utorak, 12. studenoga 2024. godine, u crkvi Svete Mati Slobode u Zagrebu održana je svečana Misa povodom 24. obljetnice posvete crkve. Slavlje je predvodio apostolski nuncij Giorgio Lingua, čiju propovijed prenosimo u cijelosti: 

"Draga braćo i sestre u Kristu,

Kada sam prvi put ušao u ovo svetište, dok mi je don Josip Krpić pokazivao popis od gotovo 16 tisuća na zidu iza oltara uklesanih imena onih koji se smatraju mučenicima za slobodu, bio sam dirnut. Shvatio sam kolika je cijena slobode, koliko je dragocjena, koliko vrijedi i koliko je skupo plaćena. Nije to beznačajan popis heroja iz drugih vremena, to je popis osoba, neke od njih je poznavao i sâm don Josip, koji mi je taj popis pokazivao i skrenuo mi je pažnju na to da se mogu prepoznati i tipično srpska, romska i židovska prezimena. Svi ujedinjeni u želji za slobodom.

Nakon života, sloboda je najveći dar koji nam je Bog dao. Sâm život ne bi bio vrijedan bez slobode. To je naše najdragocjenije blago. Svemogući Bog se, u određenom smislu, odriče čak svoje svemoćnosti kako bi poštovao našu slobodu. Može nas obasuti milostima, može stvoriti najpovoljnije okolnosti za nas, za naš rast, za naše ostvarivanje, ali nas ne prisiljava da prihvatimo njegove darove. Primljene talente možemo iskoristiti i umnožiti ili ih možemo ostaviti po strani i zakopati. To je naš slobodan izbor.

Samo se ovim apsolutnim poštivanjem naše slobode može shvatiti zašto postoji pakao, iako je Onaj koji nas je stvorio Ljubav. Upravo nas naše tvrdoglavo, svjesno i slobodno odbacivanje Boga, Njegove ljubavi, vodi u pakao. Možemo paradoksalno reći da pakao postoji upravo zato što Bog poštuje najveći dar koji nam je dao: slobodu. Da naša sloboda nije stvarna, zapravo nas se ne bi moglo smatrati krivima, ne bismo mogli biti osuđeni. Da Vječni Otac ne poštuje u potpunosti našu slobodu, čak i onda kada donosimo pogrešne i samoubilačke odluke, protiv njegovoga plana za nas, ne bi poštivao svoju sliku u nama.

Zapravo, zato što smo slobodni, mi smo slika Božja: različiti od Njega i slični Njemu. Samo su muškarac i žena, među svim živim bićima, stvoreni na sliku Božju jer imaju dar slobode i to objašnjava zašto je ljudsko biće jedino stvorenje koje se razvija. Ostala bića se prilagođavaju promjenjivim okolnostima, dok čovjek, s druge strane, svojim izborima uvjetuje svoju budućnost. Otuda proizlazi i njegova odgovornost, u dobru i u zlu. Koliko li je dragocjena sloboda, koliko li je velika sloboda i koliko li je riskantna sloboda! Večeras slavimo obljetnicu posvete ovoga lijepog svetišta posvećenog Majci Slobode.

Za ovaj je hram odabran izazovan i kontroverzan naziv. Među mnogima koje Gospa već ima, zašto je izabran baš onaj “Mati slobode“? Je li to samo zato što je po njezinu zagovoru, uz njezinu pomoć, po brojnim krunicama koje su na ovom mjestu molili vojnici, dobiven rat koji je doveo do neovisnosti? Da je to jedini razlog, po mojemu skromnom mišljenju, ne bi bilo ispravno. Ne bi bilo pošteno prema Gospi.

Zašto? Zato što bismo ograničili njezino majčinstvo. Gospa se ne svrstava na jednu stranu protiv druge. Ona je Majka sviju: i dobrih i loših, i pobjednika i pobijeđenih, i onih koji su postigli slobodu, ali i mnogih koji su još žrtve neliberalnih režima, onih koji su na pravoj i onih koji su na krivoj strani. Marija je Majka slobode ne zato što nam je pomogla da dobijemo rat, nego stoga što je ona Kristova Majka. A Krist je naša sloboda.

Nova Eva, kako se naziva Marija, kao i prva Eva, Majka je svih živih:„Milost koju nam je Eva oduzela, vraćena nam je po Mariji. U njoj, majci svih ljudi, majčinstvo otkupljeno od grijeha i smrti, otvara se daru novog života“, kaže četvrto Predslovlje Došašća. Majka Slobode je ona koja, nakon što je rodila Krista, nastavlja ga rađati i u nama. Mi smo istinski slobodni samo kada Kristova slika sjaji u nama. Štoviše, istinski smo slobodni ako smo drugi Krist, ako Krist živi u nama.

Slobodni smo samo kada sa svetim Pavlom možemo reći: Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. Isus je rekao: Ja sam Put, Istina i Život (Iv 14,6).

Možemo ići kamo god želimo, ali samo je On Put prema slobodi; možemo misliti i vjerovati što želimo, ali samo je On Istina; možemo također odabrati smrt, ali samo je On Život. Samo ako izaberemo Krista, Put, Istinu, Život, naša se sloboda ostvaruje. Samo se u Njemu u potpunosti ostvarujemo. Krist je naša Sloboda. Ali u kojem nas smislu Krist oslobađa?

Čuli smo u poslanici svetog apostola Pavla Titu: On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela (Tit 2,14). To je ono što je Krist učinio kako bi nam vratio slobodu koju smo izgubili i koju nastavljamo gubiti grijehom. Mislimo da smo slobodni kada možemo činiti ono što želimo, ali to nije tako! Ako izaberemo zlo, ne koristimo se svojom slobodom, već je zlorabimo. A svaka zloporaba čini nas same i druge robovima.

Krist je dao samoga sebe za nas, slobodno, prinio se kao žrtva da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! (Gal 5,1), piše sveti Pavao Galaćanima. Uistinu slobodan narod je onaj koji pripada Kristu, pun revnosti i dobrih djela. To je narod koji izabire Njega kao Put, Istinu i Život, odbacujući svaki drugi jaram.

Bog je to već govorio narodu koji je izabrao, kada je još bio u pustinji, na putu prema slobodi: Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem – ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete (Pnz 30,15-18).

Čuli smo to i u psalmu koji je večeras naviješten: Pravedni će zemlju baštiniti i u njoj će prebivati zauvijek. I zatim: Zla se kloni i čini dobro, i ostat ćeš dovijeka. Kloni se zla i čini dobro i uvijek ćeš imati domovinu, mogli bismo reći. I također: Raduj se u Gospodinu, i on će ti ispuniti želje srca tvojega. Da, jer ako tražimo radost u Kristu, onda su želje našeg srca dobre i Gospodin će ih ispuniti.

Psalam nam govori da se sloboda sastoji u odabiru puta ljubavi, to je put Istine koji vodi u Život. Odmah. Ljubav je ta koja nas oslobađa. Stoga je sveti Augustin mogao reći: „Ljubi i čini što hoćeš.“ Ali što to znači? Shvatio sam to dok sam još bio mladi sjemeništarac.

Jednog sam dana nakon ručka išao u dvorište igrati nogomet. Već sam bio obukao kratke hlače i majicu, kada me rektor dočekao na stepenicama i rekao „Ti koji si visok, mogao bi skinuti onu paučinu?“

„U redu“, rekao sam i stao. U međuvremenu je opazio još paučine, pa još, sve više i više. Zatim je rekao: „Kada si već počeo i to ti tako dobro ide, zašto ne bi uzeo ljestve i uklonio onu paučinu na stropu?“ Razmišljajući o lopti i prijateljima koji su me čekali u dvorištu, možete zamisliti s koliko sam entuzijazma otišao potražiti ljestve! Ali budući da me to rektor zamolio, nisam mu mogao reći ne. Dok sam se penjao na ljestve, krv mi je ključala u venama i dušom punom bijesa rekao sam sebi:„Ako ovaj zadatak napravim ljuteći se na rektora jer me prisiljava ili ako ga napravim iz ljubavi prema njemu, vremenski mi je isto, pa zašto ne bih to pokušao učiniti iz ljubavi?“

U tom istom trenutku moje se srce promijenilo, osjetio sam veliku radost: iskusio sam slobodu. Bilo je to prvi put da sam iskusio kako ljubav oslobađa. Mogu nas prisiliti da činimo mnogo toga, pa i ono što nas najviše ponižava, ali nitko nas ne može prisiliti da ljubimo. Samo mi možemo slobodno izabirati da činimo sve iz ljubavi. Samo ljubav oslobađa. Imena napisana na ovim zidovima pamte se jer su to imena osoba koje su dale svoje živote za slobodu svoje domovine, a mi smo ovdje okupljeni u sjećanju na njih, u znak zahvalnosti.

No svetište koje je ovdje podignuto u čast Majci Slobode poziva nas da gledamo dalje. Podsjeća nas da je naša prava domovina na nebu. Da ćemo biti istinski slobodni samo u onoj Domovini koja više nema granica, gdje više nema razlika. Gdje više neće biti ni muškarca ni žene, ni Židova ni Grka jer ćemo, konačno, svi biti jedno u Kristu Isusu, našoj Slobodi.

To je ta Domovina kojoj moramo težiti i u kojoj već živimo ako sada počnemo ljubiti. Samo tako možemo vršiti volju Očevu kako na nebu tako i na zemlji, kao što molimo svaki dan. Na dan kada obilježavamo posvetu ove crkve, obratimo se Mariji, Majci Slobode, kako bi nas naučila da budemo istinski slobodni, na sliku njezina Sina, koji nas je toliko ljubio da je dao svoj život za nas.”