Mons. Ćurić: ''Svećenički život mons. Ivana Šeše iznimno je svjedočanstvo radosti i ljubavi''

Mons. Ćurić: ''Svećenički život mons. Ivana Šeše iznimno je svjedočanstvo radosti i ljubavi''

O 15. obljetnici smrti i spomenu 60. obljetnice svećeništva mons. Šeše, đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić predslavio je Misu zadušnicu za mons. Ivana Šešu.

 

Autor
IKA/Laudato/M.B.
Fotograf
M.K.
Objavljeno:
 
20.01.2023 11:22
Audio zapis članka

Povodom 15. obljetnice smrti mons. Ivana Šeše, u župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela u osječkoj Tvrđi, njegovoj crkvi krštenja i slavlja Mlade mise, slavljena je Misa s euharistijskim blagoslovom i molitvom za mir, obitelji i nova svećenička i redovnička zvanja. Tijekom misnog slavlja okupljeni biskupi, svećenici, bogoslovi i vjernici iz brojnih osječkih župa spomenuli su se života, svećeničkog služenja te spomena dijamantne 60. obljetnice svećeništva mons. Šeše i posebno njegova iznimnoga svjedočenja radosti i ljubavi, što je istaknuto geslom: ''Koliko radosti!''

Misno slavlje predslavio je đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić, a propovijedao je pomoćni biskup, mons. Ivan Ćurić, u koncelebraciji s biskupom koadjutorom Srijemske biskupije Fabijanom Svalinom, generalnim vikarom Srijemske biskupije, mons. Josipom Ivešićem, domaćim župnikom, preč. Ivanom Vidakovićem, odgajateljima đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa, svećenicima iz središnjih ustanova Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnicima osječkih župa te franjevcima iz osječke Tvrđe. Posluživao je đakon Domagoj Brkić, u asistenciji su bili bogoslovi đakovačkog Sjemeništa, a liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti zbor domaće župe pod vodstvom Anđele Čačić, uz orguljsku pratnju Ane Pećar.

Na samom početku, domaći župnik Vidaković istaknuo je kako u Spomenici župe stoji: ''Dana 23. 12. 1962. zaređen za svećenika''. U opasci još dodano: ''Mlad.'' Nije mogao biti zaređen na Petrovo jer je čekao godine. Dana 30. 12. 1962. imao je Mladu misu u ovoj crkvi. Svečano je slavio svoju Mladu misu. Uz mnoge uvodne pozdrave, i sam opis svečanosti Mlade mise, istaknuto je da je na poseban, dirljiv način sestra Mara Šešo uputila pozdrav svome bratu, a ona je i čitala prvo misno čitanje. Dana 19. siječnja 2008., prije 15 godina, preminuo je u Slavonskom Brodu. Njegovo mrtvo tijelo prevezeno je u ovu crkvu. Slavljena je Misa zadušnica, uz prepunu crkvu vjernika, te je pokopan istoga dana na Novogradskom osječkom groblju. 

Na početku misnog slavlja nadbiskup Hranić istaknuo je kako slavimo spomen na svećenika koji je za svoga života, djelovanja i smrti bio među najuglednijim i najpoznatijim svećenicima, danas Đakovačko-osječke nadbiskupije, na mons. Ivana Šešu, koji je 20 godina bio duhovnik u đakovačkom Bogoslovnom sjemeništu. 

''Bio je doista čovjek koji je osvjetlao lice nas svećenika tijekom Domovinskoga rata i poslije njega. Čovjek koji je imao oka, srca i vremena za svakoga, pa i najneznatnijeg čovjeka. Pokojni biskup Ćiril Kos nazvao ga je Najveći među najmanjim stvarima jer je on uvijek u svojoj torbi koju je nosio našao barem neku sitnicu za svakoga, nekakav znak sjećanja i susreta. Svojom ljubavlju prema Bogu, ljubavlju prema Crkvi, ljubavlju prema svome svećeničkom zvanju, svojim oduševljenjem i svojim srcem, svojom širokogrudnošću odgajao je nas mlade generacije svećenika'', rekao je mons. Hranić.

U homiliji biskup Ćurić kazao je da je mons. Ivan Šešo u 69. godini života i 46. godini svećeništva preminuo u Marijinu domu u Slavonskom Brodu uvečer u subotu 19. siječnja 2008., nakon što je u zajedništvu s Crkvom molio službu Prve večernje i razmatrao blago i velika otajstva nedjelje, tog slavnog dana uskrsnuća. Uz njega su tada, u Marijinu domu, bile sestre sakramentinke koje su iz Bergama molitvom pratile ovo euharistijsko slavlje i klanjanje. 

''Koliko radosti! To je i pitanje i usklik zadivljenosti. U današnjem smo spomenu zagledani u lice svećenika Ivana koje smo imali priliku susretati najčešće nasmijano. I moramo priznati: svakoga je plijenila i osvajala upravo ta vedrina, prava i istinska radost. Radosna je bila njegova molitva, radosne su bile njegove riječi i susreti, radosna su bila njegova djela ljubavi i pažnje, posebno prema ‘malenima’ – siromašnima, bolesnima i svima onima koje je život doveo do osobnoga iskustva patnje i križa. Zanimljivo, između mnogih on je najčešće pronalazio upravo takve. I oni su, između mnogih osoba, kršćanskih vjernika laika i svećenika, pronalazili upravo njega. Koliko radosti! U tome, predragi, ne prepoznajemo tek karakternu osobinu čovjeka optimista, već ono pravo, posvemašnje životno nadahnuće koje se rađa i donosi prepoznatljive plodove baš na izvorima vjere, u susretu i zajedništvu s Kristom'', istaknuo je mons. Ćurić.

Potom je rekao da je svećenički život mons. Ivana Šeše mnoge zadivio svjedočanstvom kršćanskoga nadahnuća i radosti. 

''Mnogo je radosti odjekivalo svugdje gdje je boravio i kuda je prolazio vlč. Ivan Šešo. I to od rane zore do kasne večeri… I kad bi već u 5 sati ujutro iz njegove sobe u Bogoslovnome sjemeništu u Đakovu, u kojem je kao profesor i duhovnik živio 20 godina, odjekivala s Radio Vatikana melodija ‘Krist pobjeđuje’. I kad je gotovo svakoga jutra dočekivao svoga prijatelja, slijepoga svećenika Ivu Matijevića, i kad nas je kao svećeničke pripravnike na jutarnje razmatranje pozivala njegova zidna oglasna ploča ispunjena poticajnim mislima, rekao bih, sva ‘radosna’, ispisana njegovim lijepim i čitkim rukopisom, na kojoj su se mogle pronaći riječi mistikâ i svetaca, znanstvenika i glazbenika… Kako je s lakoćom molio! U svakoj prilici i za sve potrebe. Kako je s lakoćom i iskreno isticao priznanje, zahvalu, izricao pohvale… ! Ne, iz njegovih usta to nije bila formalnost. Kako je često darivao! Barem maleni znak, uspomenu, knjižicu, sličicu… I ne samo to – znao je istinski otkinuti od sebe i dati drugome, dati svoje odijelo, radioaparat, novac… pobrinuti se i pomoći da se nekome nađe smještaj, posao, studij… Automobila nije posjedovao, ali stizao je na mnoga mjesta – na kongrese i seminare, na hodočašća i liturgijske susrete, na godišnjice i obiteljska slavlja, do bolnica i domova za stare. Imao je mnogo prijatelja – ljudi koji su ga doživljavali bliskim jer je bio iskreni prijatelj. Za nas svećenike on je poticajni primjer u zahtjevnoj službi svećenika – duhovnoga vođe i ispovjednika'', posvjedočio je propovjednik.

Nakon popričesne molitve uslijedilo je kratko euharistijsko klanjanje koje je predvodio mons. Ćurić. Započinjući pobožnost, rekao je kako je puno puta mnoge od njih u molitvi pred euharistijskim Otajstvom predvodio svećenik i duhovnik Ivan. Shvaćao je da se učenjem može proširiti svijest i stjecati znanje o Bogu, ali molitvom se njeguje prijateljstvo s Bogom, rekao je.

Prigodne molitvene poticaje sastavljene na temelju riječi mons. Šeše, a s nakanom za mir i obitelj, uputili su vjernici, a zahvalnost Bogu za dvadesetogodišnju službu mons. Šeše kao duhovnika đakovačkog Sjemeništa te molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja uputio je sadašnji duhovnik Bogoslovnog sjemeništa, mr. Stjepan Matezović.
 

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: