Zaređena četvorica novih đakona u Đakovu

Polaganjem ruku i posvetnom molitvom đakovačko-osječkog nadbiskupa, mons. Đure Hranića, tijekom svečanog euharistijskog slavlja u đakovačkoj prvostolnici, u nedjelju 11. listopada 2020., za đakone Đakovačko-osječke nadbiskupije zaređeni su bogoslovi: Bruno Diklić iz Župe sv. Dominika Savija – Slavonski Brod, Robert Erk iz Župe sv. Mihaela, arkanđela – Osijek, Krešimir Iljazović iz Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića – Slavonski Brod te Marko Obradović iz Župe sv. Andrije, apostola – Andrijaševci, piše Nadbiskupija.

Uz pomoćnog biskupa, mons. Ivana Ćurića, koncelebrirali su odgojitelji Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, na čelu s rektorom, prof. dr. Stjepanom Radićem, profesori KBF-a u Đakovu, na čelu s dekanom, prof. dr. Vladimirom Dugalićem, veći broj drugih svećenika, među kojima i župnici današnjih ređenika te rektor Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu, don Jure Bjeliša, s nekoliko splitskih svećenika, jer je ređenik Marko Obradović u splitskom sjemeništu primio svoju svećeničku formaciju te završio teološki studij na KBF-u u Splitu.

U svojoj homiliji nadbiskup je tumačio naviješten ulomak Evanđelja, prispodobu o svadbi kraljeva sina, koju je Isus ispripovjedio u hramu, u napetim odnosima rasprave sa svećeničkim glavarima i narodnim starješinama, kada se oni pitaju odakle Isusu vlast da On iz hrama izbacuje one kojima su oni dopustili da budu u njemu; kojom moći On liječi, te što o sebi misli kad dopušta da mu mnoštvo kliče kao Mesiji: 'Hosana Sinu Davidovu'.

Naglasio je kako je Isus prispodobama želio otvoriti um i srce svojim sugovornicima, tako ih pozvao da u pogledima i shvaćanjima budu široki, na visini poziva i dostojanstva, no zbog uskogrudnosti duha, nerazumijevanja i odbojnosti svojih sugovornika, Isus jasno uočava sljepoću i tvrdoću duhovnih vođa svoga naroda, koja Njega vodi i do izloženosti nasilju.

– U ovoj današnjoj prispodobi i ta je Isusova slutnja ugrađena u sliku Božje velikodušnosti i širine Kraljevstva nebeskoga, oslikana u kralju koji opetovano poziva na svadbu svoga sina, te istodobno tvrdokornom odbijanju pozvanih da se odazovu, koje ide od zlostavljanja i ubijanja kraljevih slugu koji ih pozivaju na svadbu, pa sve do ponižavanja i Kralja i svečanosti, koje se očituje bahatim odbijanjem oblačenja svadbenoga ruha – rekao je nadbiskup, podsjetivši kako je Isus opisivao kraljevu bol koju je osjetio svatko tko je doživio odbijanje, tko se ikadvelikodušno davao, a doživio ravnodušnost ili prijezir.

Potom se obratio ređenicima, istaknuvši da je lijepo, radosno i ohrabrujuće za mjesnu Crkvu i za svakoga od nas što su se odazvali Božjem pozivu.

– Radujemo se što ćete uskoro svojim odgovorima na pitanja koja će vam biti postavljena, i obećanjima, javno očitovati svoj osobni odgovor na Božji poziv, te što ćete se po ređenju za đakone i svojom đakonskom službom pridružiti slugama koji pomažu u pripravi svadbene gozbe Jaganjčeve, te na nju pozivaju.

Nastavljajući se obraćati ređenicima, nadbiskup je istaknuo kako se u iskustvu ranjivosti, pred pandemijom koja je zahvatila čitav svijet, od Crkve i njezinih službenika sigurno ne traži da smišlja i nudi odgovore na sva pitanja, te da svojim brzopletim i nedovoljno produbljenim stavovima i izjavama unosi dodatan nemir i zbunjenost u ljude i društvo oko nas, nego je njihova diakonija – služenje: ponizno snaženje svijesti zajedno s papom Franjom da 'smo svi braća', i da svi plovimo na istoj lađi.

– Naša crkvena diakonija potiče nas da prije svega propitujemo i tražimo najprikladniji te cjelovit oblik svjedočenja vjere u Boga koji je prisutan i koji trajno bdije nad ovim svijetom, koji ga ljubi i koji nije dignuo svoju ruku od njega – naglasio je nadbiskup.

Nakon homilije uslijedio je svečani čin ređenja, tijekom kojeg su novi đakoni primili i odjenuli štolu, znak đakonskog služenja i dostojanstva, te se zaogrnuli dalmatikom. Nakon svečanog blagoslova, đakoni su u procesiji prošli kroz prvostolnicu, ispraćeni razdraganim pljeskom okupljenih vjernika.