Blago Zadro, 2. dio: zapovjednik obrane Borova Naselja

Kad su srpski pobunjenici u Borovu Selu zarobili dvojicu hrvatskih policajaca, Blago Zadro je zapovjedniku Bošnjaku, inače svom najboljem prijatelju, savjetovao da ne ide u Borovo Selo na intervenciju, već da se zarobi dvadeset Srba i razmijeni ih se za hrvatske policajce. Do zadnjeg časa nije se znalo tko će na intervenciju i nakraju je otišao Bošnjak, koji je tamo i poginuo. Zadro je ostao u Borovu Naselju. Javljeno mu je da iz Osijeka dolazi 16 tenkova i oklopnih vozila koji idu prema Borovu Selu, kako bi tobože razdvojili hrvatsku policiju i četnike. Oglasio je uzbunu i na trpinjsku su cestu postavljene barikade. Po dolasku kolone, u Borovu Selu su se još vodile borbe. Isprva su se dogovorili da ona ode zaobilaznim putem, preko njiva, no kasnije se vratila jer nije mogla preko nekog kanala. Prošla je uz napomenu da će biti dignuta u zrak zaustavi li se, što je bilo Zadrin blef. Kolona je prošla, no zadatak joj nije bio izvući ranjene i mrtve hrvatske policajce, nego ostati u Borovu Selu. Tako je JNA napravila tampon zonu između Borova Sela i Borova Naselja te su u Hrvatsku počeli pristizati vojnici JNA s teritorija Srbije. Tek kad je vidjela da je napravljen masakr, dozvolila je izvlačenje mrtvih.

Zadro je počeo organizirati obranu grada i prikupljati oružje, a oko njega su se počeli okupljati ljudi. Organizirali su se po mjesnim zajednicama i tako su stvorena zapovjedna središta, punktovi. Svaki je imao svog zapovjednika, a kako nitko nije bio vojno obrazovan, improviziralo se. „No, sve konce u rukama je držao Blago Zadro“, pripovijeda Josip Blažević. „On je bio odgovoran za Trpinjsku cestu, najvažniji dio Borova Naselja. Jer, u slučaju pada Trpinjske ceste onda bi palo Borovo Naselje i bio bi otvoren put u Vukovar.“

Do  4. srpnja u Borovu se naselju gotovo svakodnevno pucalo, a osobito iz trokatnice na kraju Ličke ulice, odakle je grupa zloglasnog Dragiše Čančarevića kontrolirala nekoliko okolnih ulica. K tome su po hrvatskim punktovima počele padati granate, a Zadrini su sve češće dobivali prijetnje putem telefona. Jednom su se prilikom tako kod njega zatekli Dragan Luketić i supruga. Zadrina supruga je problijedjela nakon još jednog takvog poziva, a Zadro ju je smirivao. Na sljedeći poziv javio se on, a četnik mu krenuo psovati majku ustašku, da će doći i ubiti ih, itd. Na to mu Zadro hladnokrvno odgovori: „Znate što, gospodine, nemojte lajati i psovati. Mi smo kršćani, nemojte se obraćati takvim riječima, to je ružno. Nego ovako, da budemo načisto. Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je na prozoru, koji je malo otvoren, možete uzeti ključ, otključajte kapiju i uđite. Ali, prije toga dobro razmislite kako ćete izaći“, prepričava Luketić. „Ja i žena smo se pogledali. Nismo mogli vjerovati kolika je snaga u tom čovjeku“. Napomenimo da Zadro nije znao da mu nekoliko ljudi danju i noću bdije nad kućom i pazi da se što ne dogodi.

4. srpnja su hrvatski gardisti i policija proveli akciju oslobađanja nekoliko ulica, kako pobunjeni Srbi ne bi došli u poziciju kontrolirati cijelo naselje. U trokatnici u Ličkoj je pronađen njihov dnevnik: za sljedeći su dan planirali veliki napad, no dobiveni su na prepad. Kad su branitelji pomislili da su uspostavili kontrolu, saznali su da iz Borova Sela prema Naselju krenuli tenkovi. Kako su znali da Srbi prisluškuju razgovore, pitali su zapovjedništvo jesu li stigli crnokošuljaši, a odgovoreno im je da ih je stiglo 500, a ovi su odustali od dolaska. To je braniteljima dalo vremena da učvrste položaje, a tog dana prikupili su i mnogo oružja. Bez te akcije s početka srpnja Borovo bi Naselje bilo Sajmište, kaže Stipo Mlinarić. Sličnim je lukavstvima u nekoliko navrata Blago Zadro kupio vremena za braniteljske snage, jer bio je sabran i u najtežim trenucima, svjedoče njegovi suborci. Tako je i Bogdanovcima dao još mjesec dana i time sačuvao prolaz kroz kukuruzni put.

Krajem kolovoza JNA pokreće opći napad na Vukovar. 24. kolovoza avioni granatiraju OŠ Bratstvo i jedinstvo, a Luka Andrijanić ih gađa iz protuavionskog mitraljeza i ruši dva. To su prvi zrakoplovi srušeni nad Vukovarom. Već je to bilo vrijeme masovnog napuštanja grada. Tako je Blago Zadro, nakon što mu je jedan branitelj krajem kolovoza rekao da ide jer mu prijete silovanjem žene i kćeri, rekao da ga nitko ne može zadržati, a potom se obratio ostalima rekavši im da je svakome tko to želi sad vrijeme za otići, jer poslije se too više neće moći.

Tijekom rata Blago Zadro nije dopuštao da se maltretira ikoga, pa tako i Srbe. Svjedoci iznose kako je znao dati hrane onima koji bi tražili, a i prema zarobljenim neprijateljskim vojnicima odnosio se časno. Jedan je takav, iz Pančeva, nakraju prešao na hrvatsku stranu. Treba spomenuti i kako je štitio sina svog pretpostavljenog u Kombinatu Borovo. Mladiću je djevojka bila Hrvatica te nije želio ratovati ni na kojoj strani. Nakon pada grada, taj je isti mladić, Aleksandar Jevtić, spasio više Hrvata od batinanja i smrti.

Preustrojem obrane Vukovara Zadro je nerado prihvatio formalnu ulogu zapovjednika 3. bojne 204. brigade za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu. Svakako najpoznatija epizoda obrane Vukovara zbila se sredinom rujna, kad je 14. 9. 1991. JNA pokrenula višednevni napad. Kako bi ojačao obranu slabih točaka obrane Borova Naselja, Zadro je formirao interventnu jedinicu, tzv. „Turbo vod“, čije je ime ironična reakcija na neke napise srpske propagande u kojima se spominju „turbo-ustaše“ i sl. Trpinjskom cestom su iz smjera Borova Sela krenuli tenkovi i transporteri JNA. Zdesna su na Trpinjskoj bili pripadnici Turbo voda, a slijeva Žuti mravi Marka Babića. Tijekom tih pet dana uništeno je tridesetak agresorskih oklopnih vozila, a cesta i događaj su prozvani grobljem tenkova.

Nakon niza neuspjeha preko Trpinjske, Srbi su 16. listopada promijenili taktiku, prešli Bobotski kanal i rasporedili snage na nasip. Pala je Vinogradska ulica. Osvojili su i Lužac, probili Kraševu ulicu i stigli do centra grada. Time su razdvojili Borovo Naselje od ostatka grada, a području kojim je upravljao Zadro došli s leđa. Oni koji su bili u Vinogradskoj javili su Zadri da neprijatelj priprema napad, no ne i da su se otamo već povukli. Zadro je s kalašnjikovom i nekolicinom branitelja krenuo Kupskom, koja izlazi na pola Vinogradske. Hitno je pozvan i Turbo vod. Kako su padale granate, vod je morao zaustavljati se, ići od kuće do kuće. Kad su stigli do Kupske, Blago Zadro je već ležao mrtav, pokošen rafalom.

„Zadro je bio pravi vođa. On je postavio obranu u Borovu Naselju, a djelomično i u Vukovaru jer smo mi često išli na ispomoć“, priča Tomislav Jakovljević. Dodajmo tome i kako Blago Zadro nikad nije dozvoljavao da u istu akciju idu dva brata, a njegov je sin vodio Turbo vod, iako je mogao ostajati u zapovjedništvu. Međutim, otac bi rekao da „povede“ dečke. Nije čudo da svojima nije morao mnogo objašnjavati; za njega nije vrijedila ona da sinovi političara ne idu na bojište. Robert Zadro poginuo je kasnije u tenkovskom napadu na Kupresu.

Zanimljivo je da su hrvatske snage po zauzimanju Knina u ladici Milana Martića pronašle osobnu iskaznicu Blage Zadre i vojnu iskaznicu njegova sina Roberta. Je li to izraz tihog poštovanja prema nekome tko je, unatoč tome što nije imao vojne naobrazbe, tri mjeseca sprječavao izlijevanje srpskih snaga na ostatak Hrvatske i time uvelike osujetio velikosrpske planove, možemo samo nagađati. Posmrtno mu je dodijeljen čin generala-bojnika, i prava je šteta da mu nije dodijeljen čin stožernog generala, smatra Davor Marijan, jer tri je mjeseca branio dio grada koji su napadali oficiri JNA s najvišom vojnom školom. Pogotovo je to šteta uzmemo li u obzir njegovu očitu važnost u obrani Vukovara i važnost Vukovara u obrani Hrvatske.

„'Za Hrvatsku ću dati život, samo da mi je doživjeti dan kad bude nezavisna i priznata. Nek' se zove Hrvatska pa mi nije žao umrijeti'“, govorio je. Eto, poginuo je prije, nije dočekao Hrvatsku“, kaže Zadrin brat Stanko.

*Cilj rubrike "Na braniku povijesti" je očuvanje i širenje povijesne istine o Domovinskom ratu, budući da je on temelj suvremene hrvatske države i slobode koju baštinimo. Želimo da se naš narod (kako je to redovito slučaj u Europi i svijetu) ponosi svojom poviješću, herojima, braniteljima i svima koji su svoje živote utkali u stvaranje moderne i suverene Republike Hrvatske. Projekt se financira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izvori:

Svi podaci, kao i citati, preuzeti su iz: Ivica RADOŠ – Zoran Šangut, Blago Zadro, prvi hrvatski general, Zagreb, Udruga pravnika „Vukovar 1991.“, 2011.