Borna Marinić: "Bitno je ono 'danas' - zato učimo povijest"

Borna Marinić pripada generaciji hrvatskih povjesničara rođenih nakon izbijanja Domovinskog rata. Posvećen je širenju istine o tom razdoblju, što čini uređujući i vodeći radijsku emisiju „Domoljubne minute“, kao i svoj podcast naslova „Gdje si bio ’91.?“. Autor je dviju monografija i niza dokumentarnih filmova koji se, svaki na svoj način, tiču raznih vidova tog za noviju hrvatsku povijest ključnog događaja.

Gostujući u Izdvojenom govorio je o aktualnostima što se vremenski vežu za ovogodišnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Istaknuo je plemenitost žrtve Jeana Michela Nicoliera, koji se kao dragovoljac iz Francuske zaputio u Hrvatsku kako bi je branio od agresora, i to već u ljeto ’91. Prvo je bio na karlovačkom bojištu, a tek potom u Vukovaru, gdje je i ubijen te su ostaci njegova tijela pronađeni u nedavnom ponovnom pretraživanju terena. Francuz je poseban upravo po tome što je vrlo rano osjetio poziv otići u Hrvatsku, kamo se zaputio sam, i potom priključio njenoj obrani.

Nicolier je jedini stranac koji je sudjelovao u obrani Vukovara, jer iako su Hrvatsku u Domovinskom ratu branili brojni strani dragovoljci, u vrijeme kad su oni počeli pristizati Vukovar se već nalazio u neprijateljskom obruču te su tako raspoređeni na druga bojišta, uglavnom na vinkovačko bojište. Inače je Hrvatsku, prema službenim brojkama, branilo njih otprilike 400-tinjak, no u stvarnosti ih je bilo i više, pogotovo zato što se nacionalnost dragovoljaca nije evidentiralo. Najviše je stranih dragovoljaca pristiglo iz Velike Britanije, što se na prvi pogled čini neobičnim znamo li da nam je britanska politika početkom rata bila nesklona, no upravo je taj stav vladajućih bio okidač za revolt mnogih Britanaca koji su se odlučili priključiti obrani Hrvatske, tumači Marinić. Nedugo prije pala je vlada Margaret Thatcher, čiji je stav prema predsjedniku Tuđmanu i Hrvatskoj bio tome suprotan i stvari bi se na diplomatskom polju možda drukčije odvile da je tako ostalo.

Nadalje, govorimo li o braniteljima pripadnicima drugih naroda, Nizozemci su, primjerice, na gospićkom bojištu imali svoju postrojbu. Općenito uzevši, radi se o raznim motivacijama te su neki možda i bježali od pravosuđa svoje zemlje, no većina je tih ljudi došla iz nepatvorenog osjećaja pravednosti jer su vidjeli da je ono što se Hrvatskoj događa nepravedno te su došli braniti slabijega. Zanimljivo je, međutim, da ima i slučajeva ljudi koji su se u Hrvatskoj borili na hrvatskoj strani Hrvatske, a onda su u ratu u Bosni i Hercegovini bili na strani Bošnjaka jer su njih smatrali slabijima.

Tema koja ljude najviše zanima definitivno je Vukovar, kaže Marinić, jer u Domovinskom ratu su se na raznim mjestima dogodile razne stvari, a u Vukovaru se dogodilo sve to. K tome, smatra, mnogo toga i preostaje za reći, jer radi se o nepresušnoj temi. O kontroverznim temama kaže da čim je stariji, tim više uviđa kako stvari u ratu nikad nisu crno-bijele, bilo to pitanje zločina Hrvata nad Srbima ili pak Hrvata koji su se kao ročnici ’91. silom prilika borili na strani JNA pa poginuli. Tako primjerice u vezi potonjeg ljudi paušalno komentiraju smrt takvih mladića od 18 ili 19 godina, a njihove obitelji etiketiraju, no stvarnost je takva da su ti isti mladići u 90% slučajeva, ako su preživjeli, pristupili hrvatskim snagama; mnogi su ranjavani, a neki su i dali život za Republiku Hrvatsku. Promatramo li rat uopće, stječe se dojam da je vrijednost života devalvirala, no razgovorom s brojnim braniteljima uvidio je da se upravo u ratu vidi prava vrijednost života i koliko su sve druge materijalne stvari sekundarne.

Ipak, ističe da njegova zadaća kao povjesničara nije samo naučiti ljude što se dogodilo, već povrh toga, pokazati im što iz toga mogu naučiti: „Bitno je ono 'danas'. Zato učimo povijest“. Stoga i drži predavanja po školama, u kojima se o Domovinskom ratu gotovo i ne govori. Dojma je da se za ta predavanja najviše zanimaju upravo učenici koji o tome znaju najmanje, a onima koji već ponešto znaju trudi se dati dublji kontekst toga što se zbilo. Svima im bude mnogo jasnije kad vide ili opipaju kakav artefakt poput gelera ili predmeta koji je netko poginuli nosio, zatim maketu oklopnog vozila ili nešto slično, jer postane im jasnije u koliko su inferiornom položaju njihovi sugrađani bili 90-ih i koliko im zahvalni trebaju biti s obzirom na slobodu koju su od njih baštinili, zaključuje Marinić.

*Cilj rubrike "Na braniku povijesti" je očuvanje i širenje povijesne istine o Domovinskom ratu, budući da je on temelj suvremene hrvatske države i slobode koju baštinimo. Želimo da se naš narod (kako je to redovito slučaj u Europi i svijetu) ponosi svojom poviješću, herojima, braniteljima i svima koji su svoje živote utkali u stvaranje moderne i suverene Republike Hrvatske. Projekt se financira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izvori:

Laudato TV, Izdvojeno, voditelj Davor Trbušić, epizoda: 10. prosinca 2025.