"Čipka od okova i milosrđa" - posvećeno bl. Alojziju Stepincu u Lepoglavi

Blaženi Alojzije Stepinac bio je povod našem odlasku u Kaznionicu u Lepoglavi. Obilježavamo 80 godina od značajnih događaja: 19. rujna 1946. nadbiskup Stepinac je uhićen, 3. listopada održao je znakoviti govor na sudu, 11. listopada osuđen je na 16 godina zatvora, a 19. listopada 1946. došao je u Lepoglavu. Slijedeći njegove stope i mi smo prošli kroz ta vrata, posjetili spomen sobe, a uz pomoć naših domaćina u zatvoru i župi rukom i objektivom dotaknuli smo niti koje se desetljećima isprepliću stvarajući u ovom slikovitom kraju čipku „od okova i milosrđa“.

Lepoglava nije samo zatvor, to je tkanje života i predanja Bogu i narodu

Lepoglava – grad čipke i čipkarstva, ali i grad nekoć Stepinčevih okova, a danas grad snage milosrđa. Smještena u slikovitosti zagorskih brežuljaka na sjeverozapadu Hrvatske, Lepoglava je kroz povijest postala prepoznatljiva kao kolijevka znanosti, umjetnosti i kulture. Posebno obilježje dali su joj pavlini od XVI. stoljeća -  prvom javnom gimnazijom i prvim hrvatskim sveučilištem. Bili su stvaratelji knjiga, odgojitelji, promicatelji umjetnosti i kulture, kipari, slikari. Lepoglavska crkva Bezgrešnog začeća BDM prava je riznica najljepših djela baroknog slikarstva u ovom dijelu Europe.

Sve ih je oslikao čuveni pavlinski slikar Ivan Krstitelj Ranger. „Pavlini su u Lepoglavu došli na poziv Hermana II. Celjskog 1399. godine, te su ovdje ostavili bogatu i veliku kulturnu baštinu. Crkva je građena u stilu gotike, a barokizirana je dolaskom Ivana Rangera i Aleksa Kenigera iz Tirola. Odiše milošću i snagom koju je zasigurno upio i kardinal Alojzije Stepinac. Crkva je posvećena Bezgrešnom začeću BDM. Njoj se utjecao za pomoć i zagovor, i pod njezinim okriljem, upravo na blagdan Bezgrešnog začeća, slavio je prvu svetu misu u zatvoru“, otkriva nam jedan od naših domaćina, lepoglavski župnik vlč. Nenad Piskač. I dodaje kako je tijekom XX. stoljeća i crkva, slikovito rečeno, bila „zatočenica vremena“. „Kada je Alojzije Stepinac došao u Lepoglavu 19. listopada 1946. godine, ovdje su nastali prvi problemi i vlasti su crkvu željele zatvoriti. No, nisu odmah mogli pronaći razloge. A onda su kao razlog naveli da je crkva oštećena i nije sigurna za ljude. I tako je bila zatvorena punih 40 godina, te djelomično pretvorena u zatvorski sustav. Kroz tih 40 godina nije mogla primati vjernike. U tim okolnostima mnogo je toga uništeno. Kasnije, 1990. godine kada je ponovno otvorena, postali su vidljivi i razmjeri njezinom uništenja. Pristupilo se zatim obnovi, te je danas možemo gledati u punom sjaju.“

Lepoglava i njezina čipka

Već na prvi pogled Lepoglava odaje dojam grada satkanog od čipke – raskošne u svojoj kulturi, povijesti, znanosti, preciznosti. Službeno se i naziva gradom čipke i čipkarstva. Ovo umijeće u Lepoglavu su donijeli pavlini s prvotnom namjenom za liturgijsko ruho. Od tada do danas čipka je obilježila kraj. Vlč. Piskač, predani poznavatelj lepoglavske povijesti, upoznaje nas sa zanimljivostima: „Kad su pavlini došli u Lepoglavu, u narodu su prepoznali brojne vještine, pa su ih poučili izradi čipke. Nisu oni izrađivali čipku, već im prenijeli umijeće izrade, a čipku su izrađivale pastirice koje su čuvale stada po okolnim brdima. I imale su obvezu dio svojih radova darovati za izradu liturgijskog ruha, te na taj način doprinijeti ljepoti slavlja Euharistije.“ Godine 2009. Lepoglavska čipka uvrštena je na UNESCOV popis zaštićene nematerijalne baštine. 

Čipka od okova i milosrđa

U igri batića koji stvaraju umjetničku priču, oku nevidljivo, srcu dohvatljivo upisano je svjedočanstvo milosrđa potpisano imenom mučenika – bl. Alojzija Stepinca, i njegova učitelja Isusa Krista. To otajstvo patnje i spasenja događa se na oltaru, a jedan poseban čuva se u župnoj crkvi, u pokrajnjoj kapelici s lijeve strane. Posvećen je sv. Josipu, a izvorno se nalazio u prostoru Kaznionice. Na njemu je nadbiskup Stepinac slavio mise u svojoj ćeliji. Oltar je prekriven originalnom lepoglavskom čipkom koja simbolizira stvarnost mučeništva i Euharistije. „Motiv prikazuje kako se sok iz grozda prelijeva u kalež. A to jest simbolika muke – i po Isusovim riječima postaje Njegova krv“, ističe vlč. Nenad. U vremenu kada je crkva bila zatvorena, a nadbiskup Stepinac u zatvoru, ova kapela bila je dio zatvorskog sustava i služila je kao ćelija samica.

Lepoglava i njezina Kaznionica

Lepoglava je u novijoj povijesti poznata po kaznionici. Godine 1854. pavlinski samostan pretvoren je u kaznionicu, te je ona danas središnja takva ustanova za Hrvatsku. Tek s početkom trećega tisućljeća pavlinski je kompleks odijeljen od kaznioničkog. Crkva i župa pripadaju Varaždinskoj biskupiji. A vrata u Kaznionicu otvorio nam je Zlatko Manjerović, pomoćnik upravitelja Kaznionice u Lepoglavi. I prošli smo kroz povijesna vrata – ona na koja je u zatvor ušao nadbiskup Alojzije Stepinac. Kroz njih je i prošao pet godina kasnije kada je otpušten u kućni pritvor u Krašiću. Zabilježili smo i detalje spomen ćelije bl. Alojzija Stepinca. U zatvoru je boravio ukupno 1874 dana, od 19. listopada 1946. do 5. prosinca 1951. godine.

Danas su ovo spomen sobe koje čuvaju sjećanje na Stepinčeve dane. U jednoj je molio, i tu se nalazio oltar čiji je orginal u župnoj crkvi, a u drugoj prostoriji provodio je svoje dane i noći. Na misama koje je slavio pridruživali su mu se, kao ministranti, svećenici koji su također bili na izdržavanju kazne. „Ove prostorije želimo održati sačuvati autentičnima, kao u doba kad je Nadbiskup ovdje boravio“, ističe pomoćnik upravitelja Manjerović. Poznato je i kako je Stepinac provodio dane u Lepoglavi. Prvih mjesec dana u zatvoru je bio u potpunoj izolaciji, a nakon toga pod strogim nadzorom. Jedan od stražara, Dane Mirić, u svojoj knjizi „Stepinac u Lepoglavi“ zabilježio je mnoge detalje, među ostalim i nacrte kako je prostor izgledao. „Čuvari nisu mogli biti kod njega, nego su određeni samo oni koji su bili provjereni.

Jedan od njih bio je i Dane Mirić koji je autentično opisao Stepinčeve dane, boravak u kaznionici, s točnim podacima soba i šetnice kojom je Nadbiskup smio prolaziti“, kazuje nam Zlatko Manjerović u čijem društvu smo prolazili tim prostorom. Nadbiskup Stepinac je krašićkom župniku Josipu Vranekoviću opisivao kako je u Lepoglavi bio smješten u potpunoj izolaciji u posebnom traktu, odvojen od ostalih zatvorenika. Stražari su se stalno smjenjivali kako se nitko s njim ne bi zbližio, a nadbiskup u Dnevniku spominje da su ga neprestano promatrali kroz „špijunku“ na vratima ćelije, čak i dok je spavao ili molio. „Sama činjenica da je na ovom mjestu boravio kardinal Alojzije Stepinac Lepoglavi daje poseban pečat. Kaznionica je sačuvala dio te povijesti i ta epizoda i onaj njezin mračni dio pretvara u sliku s jednim pozitivnim dijelom, vjerskim obilježjem, jer nije ona prostor samo za osobe koje su prekršile zakon, nego su tu bili i drugi osuđenici“, dodaje naš domaćin spominjući kako su ovdje bili zatvoreni, među ostalim, i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđmano, ali i sudionici Hrvatskog proljeća 1971. godine.

Šimun Cirenac u zatvoru

Zgrada kaznionice u Lepoglavi zatvorenog odijela, u kojoj je Stepinčeva spomen ćelija, građena je od 1908. do 1914. godine. Danas cijeli kompleks kaznionice ima oko 700 zatvorenika. Prema stupnju sigurnosti radi se o kaznionici zatvorenog tipa, ali joj pripadaju i tri poluotvorena i jedan otvoreni odjel. Postoji i Odjel za rad i strukovnu izobrazbu zatvorenika, i to: radionice poljoprivrede, metalske, drvoprerađivačke, radno-terapijske, ugostiteljstva i održavanja. Od demokratskih promjena devedesetih godina prošloga stoljeća duhovnu skrb za zatvorenike vodili su lepoglavski župnici.

I ovdje čipka od okova postaje čipka milosrđa. Prvi stalni dušobrižnik imenovan je 2003. na temelju Sporazuma o dušobrižništvu u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima između Vlade RH i HBK. Od 2021. godine ova služba povjerena je vlč. Vladi Boraku s kojim smo razgovarali u zatvorskoj kapeli ispunjenoj ručnim radovima zatvorenika. „Dušobrižnik u ovoj ustanovi u kojoj su samo muškarci, zahtjevan je i blagoslovljen posao. Ovdje, po zidu, vidite postaje Križnog puta. I dušobrižnik nije ništa drugo nego njihov Šimun Cirenac“, rekao nam je vlč. Borak, inače pripadnik generacije koja je slušala svjedočanstva o nadbiskupu Alojziju Stepincu. „Imao sam strica fra Iliju Boraka, franjevca kapucina. Bio je vojni dušobrižnik. Osuđen je na osam godina robije u Staroj Gradiški. Kad je dolazio doma, pričao je o nadbiskupu Stepincu. I to su meni bile prve informacije o kardinalu“, prisjeća se vlč. Borak.

Križni put s pogledom na Kaznionicu

Dok koračamo lepoglavskim stazama na obližnjem brežuljku i prolazeći kroz vinograde i voćnjake, zastajemo na Križnom putu. I ovdje, poput Isusa, susrećemo majku, ali Stepinčevu majku Barbaru. Zapisano je kako je sina Alojzija u zatvoru posjetila dva puta – 5. svibnja i 17. srpnja 1947. godine. Imala je posebno dopuštenje. Uz prisutnost stražara smjeli su razgovarati samo o obiteljskim temama. Majka Barbara je preminula 11. prosinca 1947. godine. Alojzije je za njenu smrt saznao nekoliko dana kasnije. No, vratimo se ovim obroncima koji čuvaju sjećanje na dirljivu sliku majke koja izvan zatvorskih zidina gleda prema kaznionici i moli za svoga sina. Taj trenutak ugrađen je u 4. postaju Lepoglavskog križnog puta bl. Alojzija Stepinca. Na 8. postaji sjećamo se i lepoglavskih žena koje su s ovih brežuljaka pjevale pobožne pjesme kako bi ih nadbiskup čuo u ćeliji. „Tijekom pet godina narod je imao sveca ovdje. Nisu mogli do njega, ali su mu pružali potporu.

Ovaj detalj lepoglavskih žena koje su ovom stazom prolazile do svojih njiva, voćnjaka i vinograda poseban je. Vraća nas tim vjernim ženama koje su pjevale pobožne pjesme, osobito marijanske i adventske, dovoljno glasno da bi ih Nadbiskup u ćeliji mogao čuti. Pjesmom su davale hvalu i slavu Bogu, a podršku Alojziju Stepincu. Bila je to poruka da nije sam, nego je narod uz njega. I dok su čuvari stigli do njih želeći ih rastjerati, već je bilo kasno. Nadbiskup je čuo njihovu pjesmu i primio poruku. I narod je tako duhovno jačao svjestan da je njihov pastir među njima. Okovi pritom nisu bili prepreka“, opisuje nam župnik vlč. Piskač dok se polako uspinjemo prema kraju. Današnji Križni put osmislili su župljani 2007. godine i tadašnji župnik vlč. Andrija Kišiček.

Dugačak je nešto više od kilometar i pol, a počinje kod zidina zatvora i proteže se sve do brda Gorica, do Kapele sv. Ivana Krstitelja. Jedan je od najduljih križnih putova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Na postajama je upisana Stepinčeva patnja uspoređena s Kristovom mukom. Lepoglavski župnik, koji poznaje svaku Stepinčevu stopu u ovome kraju, na samom vrhu Gorice zaključuje kako i ovaj Križni put ima znakovit kraj – u kapeli u kojoj su mnogi svećenici slavili svoje mlade mise u vremenu kad je župna crkva bila zatvorena, puna četiri desetljeća. „Alojzije Stepinac uzor je, predvodnik i zagovornik svetosti i današnjih svećenika“, zaključuje naš domaćin vlč. Piskač.