Proslavljen patron Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa
Gdje god je oholost – Bogu nema mjesta. Gdje god je sebičnost – Bogu nema mjesta – kazao je u propovijedi kardinal Puljić.
Svetom Misom koju je 25. ožujka, na svetkovinu Naviještenja Gospodinova – Blagovijesti, predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić, Vrhbosansko bogoslovno sjemenište (VBS) u Sarajevu proslavilo je svog svetca zaštitnika. Uz kardinala suslavili su poglavari VBS-a, na čelu s rektorom, preč. Zdenkom Spajićem, te profesori na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Prije početka bogoslužja okupljenim bogoslovima, redovnicama i svećenicima rektor Spajić uputio je riječi pozdrava.
Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja kardinal je na početku svoje propovijedi kazao kako već godinama zajednički s bogoslovskom zajednicom razmišlja o ovom otajstvu Navještenja Gospodinova.
– Ne krijem da svaki put kad počnem na Blagovijest propovijedati prođu me neki čudni srsi, jer o toj tajni ljudskim riječima govoriti – bojim se da ću povrijediti i tu tajnu. Prvo, ljudska dimenzija to ne može obuhvatiti, a ni ljudski rječnik ne može izreći – to što se dogodilo, u odnosu na Presveto Trojstvo – svemoćni, vječni, nepromjenjiv, a u trenutku Blagovijesti – Duh Sveti, drugoj božanskoj osobi stvara tijelo pod jednim srcem nazaretske djevojke. I sad… Čovjek se jednostavno osjeća ograničenim da to izrekne – to otajstvo – da Bog uzima ljudsko tijelo. Mi to kažemo: 'Utjelovio se' – kazao je nadbiskup Puljić.
U nastavku je kazao kako se to utjelovljenje u osobnom životu ostvaruje kad mi Bogu kažemo 'Evo me', ali, čovjek je vrlo promjenjivo biće, krhko biće, i često prevlada ona ljudska pamet, ljudska logika, ljudski interesi, nema Bogu mjesta.
– Zato učimo od Marije da upravo od One koja se priznala neznatnom službenicom shvatimo da se utjelovljenje može dogoditi tamo gdje je čovjek ponizan, neznatan službenik Božji. Gdje god je oholost – Bogu nema mjesta. Gdje god je sebičnost – Bogu nema mjesta. Zato je ova svetkovina jedan veliki izazov za nas – dok slavimo, da učimo. Učiti najprije od Isusa koji se utjelovio da izvrši volju Očevu, pa će biti poslušan sve do smrti na križu; Marije – neznatne službenice koja izgovara svoj 'Evo me' – poručio je među ostalim vrhbosanski nadbiskup.
Poslije homilije uslijedio je obred primanja među kandidate za prezbiterat za Banjolučku biskupiju, kojemu je pristupio bogoslov Leo Vidović, dok je za Vrhbosansku nadbiskupiju službu akolita primio Josip Papak.
Podsjetimo da je apostolskim pismom 'Ex hac augusta' pape Leona XIII. od 5. srpnja 1881., kojim se ustanovljuje biskupska hijerarhija u Bosni i Hercegovini, određeno da se otvori i pokrajinsko bogoslovno sjemenište za odgoj i izobrazbu dijecezanskih svećenika. U duhu ove odredbe dr. Josip Stadler, preuzevši službu prvoga nadbiskupa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, godine 1882. otvorio je u Travniku Nadbiskupsko dječačko sjemenište i gimnaziju. Kad su prvi dijecezanski maturanti te sjemenišne gimnazije dospjeli do teološkog studija, nadbiskup je 1. rujna 1890. otvorio u ovoj zgradi i prvo godište Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa te prvu godinu filozofsko-teološkog studija. U međuvremenu je podizao zgradu Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, u koju su 1. rujna 1893. prešli bogoslovi, poglavari i profesori.
