Da se nikada ne zaboravi

Obrambeni Domovinski rat, vođen od 1991. do 1995. godine, predstavlja temelj suvremene Hrvatske države i simbol borbe za slobodu, identitet i opstojnost naroda. Kao jedan od najtežih, ali i najsvetijih perioda hrvatske povijesti, on zahtijeva neprekidno njegovanje sjećanja kako bi se očuvala istina i odala počast svim žrtvama. Nažalost, danas se još uvijek traga za 1.393 osobe čija nam sudbina ostaje nepoznata, dok se za 389 smrtno stradalih osoba ne zna mjesto njihova ukopa. Ukupno je riječ o 1.782 neriješena slučaja povezana s Domovinskim ratom. Za naš brojčano malen, ali herojski narod, ove brojke su enormne - one obvezuju svakoga od nas koji danas baštinimo slobodnu zemlju u kojoj živimo. 

Zašto se važno sjećati?
Kaže se kako je povijest učiteljica života - ona nas opominje, usmjerava i odgaja za budućnost koja je neizvjesna jer tek treba biti ispisana. Posebice ako nam je prošlost bila teška i mučna, tim više nas priprema na drugačije djelovanje u novonastalim situacijama. A naša povijest bila je sve to - i mnogo više od toga: stoljećima smo sanjali svoju slobodnu državu i danas je napokon imamo. Kakva god trenutno da je - naša je i samo smo mi za nju odgovorni, kako trenutno, tako i za ono što će od nje dalje postati. 

A sjećanje? Ono nas imaginacijom vraća u slavne dane naše prošlosti, pa ćemo tako ove godine obilježiti i 1100 godina od postanka hrvatskog kraljevstva, što je mnogo. I, napokon, nakon mukotrpnog Domovinskog rata ponovno je zasjalo sunce nad nama, ali ovoga puta jasnije i svjetlije, na nebu bez oblaka, jer sloboda se može udahnuti punim plućima. I upravo zbog toga, što smo toliko stoljeća priželjkivali slobodu, ne smijemo je uzeti zdravo za gotovo, jer krv naših poginulih natopila je ovu zemlju. Mlađe generacije, rođene u slobodnoj Hrvatskoj, možda nemaju taj osjećaj za važnost sjećanja (i opravdano jer nisu bili dijelom toga vremena) ali zato je na svima nama dužnost i obveza da na njih prenosimo istinu naše junačke povijesti.

Kratka kronologija Domovinskog rata
Sve je započelo u proljeće 1991. godine kada je nakon povijesne odluke o samostalnosti Republike Hrvatske eskalirao otpor dijela srpske manjine potpomognut Jugoslavenskom narodnom armijom. Prva značajna bitka, poznata kao Bitka za Borovo Selo u svibnju iste godine, označila je početak otvorenih sukoba. Uslijedilo je sveopće širenje agresije, posebno u istočnoj Slavoniji.

Jedan od najtragičnijih trenutaka bila je opsada Vukovara, grada koji je simbol otpora i patnje. Bitka za Vukovar, koja je trajala od kolovoza do studenog 1991., bila je primjer iznimne hrabrosti hrvatskih branitelja. Grad je sustavno granatiran tisućama granata i gotovo u potpunosti razoren, a nakon njegovog pada uslijedio je masakr u Ovčari – jedan od najtežih ratnih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

Istovremeno, napadi na dubrovačko područje počeli su u listopadu 1991. godine. Opsada Dubrovnika imala je za cilj uništiti ne samo grad nego i njegov kulturni identitet. Napad na naš povijesni grad još jednom je potvrdio kako agresoru ništa nije sveto. U isto vrijeme, diljem Hrvatske, od Korduna do Like i zapadne Slavonije, vodile su se žestoke bitke za očuvanje teritorija. Okupiran je i veći dio Banovine, uništavana su sela, ljudi protjerani i ubijani. Neprijatelj nije pokazivao ni trunke milosti - ubijane su žene i djeca, trudnice, nemoćni starci, pa čak i životinje… Do temelja su uništavani sakralni objekti, a u nekim slučajevima minirani su i  sami temelji crkava. Velikosrpska agresija imala je u planu u potpunosti izbrisati trag hrvatskog čovjeka i bogatog kulturnog naslijeđa - napravljeno je etničko čišćenje.

Kraj 1991. godine obilježilo je međunarodno priznanje Hrvatske u siječnju 1992., što je dalo dodatnu snagu obrani zemlje. Važnu ulogu imao je Vatikan i sveti papa Ivan Pavao II. koji je prepoznao potrebu našeg naroda i suosjećao zajedno sa svima nama. Ipak, situacija na terenu ostala je teška – velik dio teritorija bio je pod okupacijom, a tisuće ljudi prognane su iz svojih domova.

Ključni preokret dogodio se 1995. godine, kada je Hrvatska vojska provela briljantne oslobodilačke operacije. Prva od njih bila je Operacija Bljesak u svibnju, kojom je oslobođena zapadna Slavonija. Vrhunac rata dogodio se u kolovozu s Operacijom Oluja, kada je u svega nekoliko dana oslobođena većina okupiranih područja. Oluja je označila konačan kraj ratnih operacija i povratak većeg dijela zemlje pod hrvatsku kontrolu. Iako je mir formalno postignut Erdutskim sporazumom krajem 1995., pitanje reintegracije istočne Slavonije rješavalo se mirnim putem do 1998. godine.

Hrvatska danas
Danas, gotovo tri desetljeća nakon rata, važnost njegovanja sjećanja na ove događaje ne može se dovoljno naglasiti. Istina o Domovinskom ratu bitna je za očuvanje nacionalnog identiteta i izgradnju bolje budućnosti. Sjećanja na heroje, žrtve i tragedije trebaju živjeti kroz obrazovanje, javne komemoracije i kulturne inicijative, kako bi se osiguralo da se nikada ne zaboravi cijena slobode. A platili smo iznimno visoku cijenu - i još je plaćamo. Koliko vrijede suze majki koje su izgubile svoju djecu? Što je sa svim nestalima? Masovne grobnice spomenici su povijesti koji nam ne dopuštaju da Domovinski rat nikada ne zaboravimo. Naprotiv, na istini o obrambenom ratu trebamo temeljiti svoju budućnost. Zbog toga smo se i odlučili na ovaj pothvat i zbog toga želimo biti, kako kaže is am naziv projekta “Na braniku povijesti”.

Izvori: 
•    https://branitelji.gov.hr/
•    https://domovinskirat.hr/
•    https://www.enciklopedija.hr/clanak/domovinski-rat