[FOTO] Papa Franjo susreo se s predstavnicima vlasti u Luksemburgu

Papa Franjo započeo je svoje apostolsko putovanje u Luksemburgu, a prva točka susreta bili su predstavnici vlasti. Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

Kraljevska Visočanstva,
gospodine premijeru,
poštovani predstavnici građanstva,
cijenjeni članovi diplomatskog zbora,
gospođe i gospodo!

Drago mi je što mogu posjetiti Veliko Vojvodstvo Luksemburg. Iskreno zahvaljujem Vašem Kraljevskom Visočanstvu i premijeru na srdačnoj dobrodošlici koju ste mi pružili. Zbog svog specifičnog geografskog položaja, na granici različitih jezičnih i kulturnih područja, Luksemburg se često nalazio na raskrižju najvažnijih europskih povijesnih zbivanja; dva puta, u prvoj polovici prošlog stoljeća, morala je pretrpjeti invaziju i oduzimanje slobode i neovisnosti.
Poučena svojom poviješću, počevši od kraja Drugog svjetskog rata, vaša se zemlja istaknula predanošću izgradnji ujedinjene i solidarne Europe, u kojoj je svaka država, bila mala ili velika, imala svoju ulogu, konačno ostavljajući za sobom podjele, sukobe i ratove uzrokovane ogorčenim nacionalizmima i pogubnim ideologijama.
Također se mora priznati da, kada prevladaju logike sukoba i nasilnog suprotstavljanja, mjesta koja se nalaze na granici između sukobljenih sila na kraju bivaju – usprkos svemu – jako uključena. Međutim, kada duhovi konačno ponovno otkriju puteve mudrosti i suprotstavljanje zamijene suradnjom, ta ista mjesta postaju najprikladnija kako bi označile, ne samo simbolično, potrebe novog doba mira i putove kojima treba ići.
Luksemburg nije iznimka od ovog pravila, osnivač Europske unije i Zajednica koje su joj prethodile, dom brojnih europskih institucija, uključujući Sud pravde Unije, Revizorski sud i Investicijsku banku.
Zauzvrat, čvrsta demokratska struktura vaše zemlje, kojoj su u srcu dostojanstvo ljudske osobe i obrana njezinih temeljnih sloboda, nezaobilazna je pretpostavka za tako značajnu ulogu u kontinentalnom kontekstu. Naime, proširenje teritorija ili broj stanovnika nije nužan uvjet da neka država ima važnu ulogu na međunarodnoj razini, ili da postane ključna točka na gospodarskoj i financijskoj razini. Što je umjesto toga strpljiva izgradnja mudrih institucija i zakona, koji, uređujući živote građana prema kriterijima pravednosti i poštivanja vladavine prava, u središte stavljaju čovjeka i opće dobro, sprječavajući i suzbijajući opasnosti od diskriminacije i isključivanja.
U tom pogledu ostaju aktualne riječi koje je izrekao sveti Ivan Pavao II. kada je 1985. posjetio Luksemburg: ''Vaša zemlja'', rekao je, ''ostaje vjerna svom pozivu da bude, na ovom važnom križanju  civilizacija, mjesto razmjene i intenzivne suradnje između sve većeg broja zemalja. Žarko se nadam da će ta želja za solidarnošću sve više ujediniti nacionalne zajednice i proširiti se na sve narode svijeta, osobito na najsiromašnije'' (Govor na svečanosti dobrodošlice, 15. svibnja 1985.). Čineći ove njegove  izjave svojima, posebno ponavljam apel za uspostavu odnosa solidarnosti među narodima, kako bi svi mogli postati sudionici i protagonisti urednog projekta cjelovitog razvoja.

Socijalni nauk Crkve ukazuje na obilježja tog napretka i načine kako ga postići. I ja sam se pridružio na tragu ovog učenja zadubivši se u dvije velike teme: brigu za stvoreno i bratstvo. Naime, da bi bio autentičan i cjelovit, razvoj ne smije pljačkati i degradirati naš zajednički dom i ne smije ostaviti ljude ili društvene skupine na marginama. Bogatstvo je – ne zaboravimo – odgovornost. Stoga tražim da se uvijek pridaje pozornost da se ne zanemaruju najugroženije nacije, nego da im se pomogne da se oporave od stanja u kojem su osiromašeni. To je ključni način da se smanji broj onih koji su prisiljeni emigrirati, često u nehumanim i opasnim uvjetima.
Neka Luksemburg, sa svojom osebujnom poviješću, s jednako osebujnim geografskim položajem, s nešto manje od polovice stanovnika koji dolaze iz drugih dijelova Europe i svijeta, bude pomoć i primjer u utiranju puta kojim treba ići kako bi se migranti i izbjeglice prihvatili i integrirali.

Na žalost, moramo primijetiti ponovno pojavljivanje, čak i na europskom kontinentu, lomova i neprijateljstava koji, umjesto da se rješavaju na temelju obostrane dobre volje, pregovora i diplomatskog rada, dovode do otvorenih neprijateljstava, s posljedicom uništavanja i smrti. Čini se da ljudsko srce ne zna uvijek sačuvati sjećanje i da se povremeno gubi i vraća na tragične ratne staze. Da bismo izliječili ovu opasnu sklerozu, od koje se narodi teško razboljevaju i riskiraju pribjegavaju  posljedicama s golemim ljudskim troškovima, uz ponovne smrtne posljedice. Potrebno je podići pogled prema gore, nužno je da svakodnevni život naroda i njihovih vladara bude nadahnut visokim i dubokim duhovnim vrijednostima, koje sprječavaju izbezumljenost razuma i neodgovorno vraćanje činjenju istih pogrešaka iz prošlih vremena, dodatno otežanih većom tehničkom moći koju ljudska bića koriste.

Kao nasljednik apostola Petra, u ime Crkve, koja je poznavalac čovječanstva, također sam poslan ovdje da svjedočim da je krvotok, uvijek nova snaga osobne i društvene obnove evanđelje. Evanđelje Isusa Krista koje je jedino kadro duboko preobraziti ljudsku dušu, osposobiti je za dobro i u najtežim situacijama, ugasiti mržnju i pomiriti zavađene strane. Neka svatko, svaki muškarac i svaka žena, u punoj slobodi upozna Isusovo evanđelje, koji je u svojoj Osobi pomirio Boga i čovjeka i koji, znajući što je u ljudskom srcu, može izliječiti njegove rane.

Vaše Visočanstvo, gospođe i gospodo, 
Luksemburg može svima pokazati prednosti mira u usporedbi s užasima rata, integracije i promicanja migranata u usporedbi s njihovom segregacijom, dobrobiti suradnje među narodima pred štetnim posljedicama učvršćivanja pozicija i sebične potjere i kratkovidni ili čak nasilni prema vlastitim interesima.
Hitno je potrebno da se oni koji imaju autoritet ustrajno i strpljivo uključe u poštene pregovore s ciljem rješavanja sukoba, spremni na pronaći časne kompromise, koji ništa ne ugrožavaju i koji mogu izgraditi sigurnost i mir za sve.
“Pour servir”, “Služiti”: s tim geslom sam došao među vas. Odnosi se izravno i eminentno na poslanje Crkve, koju je Krist, Gospodin koji se učinio slugom, poslao u svijet kao što ga je poslao Otac, ali dopustite mi da vas podsjetim da je to, služenje, također najviši naslov za svakoga od vas koji imate titulu plemenitosti, glavni zadatak, stil koji treba preuzeti svaki dan. Neka vam dobri Gospodin podari da to uvijek činite radosna i velikodušna srca.
Neka Marija, Isusova majka, Utjeha žalosnih, zaštitnica naroda i domovine Luksemburg bdije nad Luksemburgom i svijetom, kako bi zadobili mir i svako dobro od Isusa, Njezina Sina.

Neka Bog blagoslovi Luksemburg!