Održana Zlatna harfa Osječkog zapadnog dekanata Osijek (TU)

Smotra dječjih crkvenih zborova Zlatna harfa Osječkog zapadnog dekanata održana je u subotu 4. listopada 2025. u Osijeku u Župi sv. Josipa Radnika u prigodi Jubilarne godine i 800. obljetnice Pjesme stvorova sv. Franje Asiškog.

Smotra je započela misnim slavljem koje je predslavio vlč. Matej Glavica, župnik Župe sv. Petra i Pavla, ap. u Osijeku, uz suslavitelje: župnika Župe sv. Luke ev. u Josipovcu, vlč. Marija Žigmana; župnika Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, o. Ivana Matića i pastoralnog suradnika u domaćoj Župi sv. Josipa Radnika, vlč. Marija Lešića.

U svojoj neuobičajenoj i vrlo zanimljivoj propovijedi prilagođenoj dječjem uzrastu, vlč. Glavica najprije je zatražio pomoć nazočne djece. Propovijed je započeo riječima kako su u nazivima župnih zajednica koje sudjeluju na Zlatnoj harfi imena svetaca, apostola i ime Blažene Djevice Marije te da se pod njihovom zaštitom nalaze naše župne crkve, a onda i svi mi koji smo članovi tih župnih zajednica. Svoje promišljanje započeo je o životima svetaca i apostola. Rekao je da i apostoli i svetci imaju isto iskustvo da ih je sve Isus pozvao, jer je nešto želio od njih, ali su pozivani na različite načine. Oni su prihvaćanjem Isusova poziva ostavljali svoje prethodne živote i odlučili poći za Isusom, kako je to opisano u pjesmi Krist na žalu koju su zapjevali. Velečasni Glavica rekao je da kad Isus nekoga na nešto poziva, želi da taj pozvani ostane uz Njega cijeloga života. Pozvao je sve da Njemu pripadaju po krštenju, poslao je svoju zaštitu i želi da budemo Njegovi cijeloga života, a svoju pripadnost djeca su potvrdila pjesmom: ''Odlučio sam slijediti Krista''. Na propovjednikovo pitanje: ''Što je to toliko privlačno u Isusu?'' djeca su odgovorila stihovima: ''Predivan, predivan Isus je predivan, Isus je predivan u životu mom.'' Propovijed je nastavio promišljanjem kako svi mi u svome životu imamo neko iskustvo da je Bog u našim životima učinio nešto lijepo, nešto dragocjeno, a najljepše što je mogao učiniti, za vas, djeco, jest to da vam je dao dobre, brižljive roditelje po kojima vam Bog pokazuje koliko vas voli. I svijet koji je stvorio oko nas, koji je pažljivo promatrao i sveti Franjo i mnogi drugi svetci, a i mi koji zadivljeni tom Božjom dobrotom, ljepotom i mudrošću koju promatramo oko sebe, što bismo mogli reći već zapjevati iz svega glasa: ''Jer velik si, činiš djela velika, nitko nije kao Ti, Isuse…'' Nastavio je riječima: ''I onda kada nam ide i kada nam ne ide, i kada smo radosni i kada smo tužni, Isus je uvijek uz nas, a osobito onda kada mislimo da nikoga nema, i svetci su znali reći ovako i zapjevali: ''Bog je razbio moj strah i svjetlom odagnao moj strah, dovijeka hvalit ću ga, da, dovijeka…'' Bog vam od ljudi može učiniti velikane. O tome svjedoči i sveti Franjo. Nitko ne može čovjeka učiniti tako velikim kao što ga Bog može učiniti, ali oni su ostajali duboko ponizni, nisu se uzoholili. Vjerujem da ste i vi svjesni da ste sve darove i sposobnosti primili kao dar Božji, pa što mu drugo reći osim: ''Hvala Ti, hvala, Kriste, Ti si nam život dao…'' Isus ne želi da naš odnos bude odnos sluge i gospodara, već da to bude ljubavni odnos u kojem ti On daje sebi u ljubavi i želi da i ti voliš Njega, te su zapjevali: ''Isuse, volim Te…'' Istaknuo je da bi ljubav prema Isusu trebala biti onakva kakvom ga je voljela Njegova Majka. Potrebno je poput Marije zagrliti Isusa i nositi ga u sve pore svoga života: u školu, igru, obitelj, kamo god krenuo, jer samo tako možeš osjetiti Njegovu blizinu i prisutnost te su zapjevali: ''Samo Tebi da se klanjam, samo Tebi predam sve, da Te ljubim srcem cijelim, kao Marija, Isuse''. Svoju propovijed zaključio je riječima: ''Neka i ovo naše okupljanje ovdje oko Isusa danas bude upravo izražavanje ljubavi prema Isusu jer ono jedino što želimo danas izraženo je pjesmom: ''Mi želimo uzdić Isusa, visoko da cijeli svijet vidi ga, snaga je Ime Njegovo i jedini put do neba, mi želimo, mi želimo, mi želimo uzdić Isusa…'' A želja nas svećenika jest ta da ostanete Isusu uvijek vjerni, a zatim je šaljivo nadodao da se može zaključiti ako župnika ili nekoga od nas bude boljelo grlo da ovdje ima propovjednika napretek.

Otpjevni psalam ''Gledajte u Gospodina'' zajedno su otpjevale voditeljice zborova. Pjevači dječjih zborova izrekli su molitvu vjernika i prinijeli euharistijske darove, uz pripjev ''Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga''.

Velečasni Glavica misno slavlje zaključio je riječima: ''Najljepše je što ove naše smotre nikada nisu natjecateljske i rivalske, nego su na slavu Bogu, da pokažemo da smo svi u Isusovoj službi i da želimo Njega slaviti te da je On naša najveća nagrada. U tome ćemo duhu mi nakon misnoga slavlja i nastaviti ovaj revijalni dio s pjesmama naših dječjih župnih zborova. A mi ponesimo s ovoga misnoga slavlja u svoje svakodnevnice svijest da smo od Boga ljubljeni, da smo za Njim pošli, da želimo Njega slaviti i Njega poput Marije ljubiti te čitavim svojim životom uzdizati. Tada znamo da smo na najboljem putu''.

Nakon Mise uslijedio je revijalni dio smotre koji je vodila s. Rebeka Umiljanović, novakinja Milosrdnih sestara sv. Križa, na kojem su se predstavili dječji zborovi osam župa Osječkog-zapadnog dekanata: Sv. Petar i Pavao, ap., Sv. Leopold Bogdan Mandić, Rođenje BDM Višnjevac, Uzvišenje Svetog Križa, Sv. Josip Josipovac, Sv. Luka, ev. Josipovac, Sv. Ivan Krstitelj i Sv. Josip Radnik. Svaki zbor izveo je po dvije pjesme.

Na smotri je sudjelovalo dvjestotinjak djece i osmnaest svirača različitih instumenata predvođeni svojim voditeljima: s. Brankom Čutura, Božanom Patković, Marijanom Matijević, Vladimirom Najbauerom, Kristinom Ozimec, Ivanom Ševerdija i Valentinom Vojnović. Djeca su svojim radosnim veličanjem Boga, prelijepim i usklađenim pjevanjem izmamila osmijehe i oduševljenje svih nazočnih u crkvi.

Nakon revijalnog dijela vlč. Matej Glavica podijelio je diplome voditeljima dječjih zborova koji su sudjelovali na ovogodišnjoj Zlatnoj harfi. Smotra je završila druženjem i pjesmom radosne djece te zakuskom koja je osigurana dobrotom župnika i župljanki domaće župe. Iako nije mogao biti nazočan župnik i dekan Osječkog-zapadnog dekanata, preč. Vladimir Delić, djeca su mu uz radosno klicanje Bogu završne pjesme Velik si zaželjela brzo ozdravljenje.