Bivši nogometni vratar na putu da 'brani' Kristovo stado

U nedjelju 30. kolovoza za vrijeme Mise u samostanskoj crkvi sv. Franje Asiškoga u Krku, u ruke provincijalnog ministra Trećeg samostanskog reda glagoljaša, fra Ive Martinovića položio je privremene redovničke zavijete novak, fra Tomislav Sabađija iz Kloštra Podravskog.

Fra Tomislav je rođen u Virovitici 21. lipnja 1983. od majke +Nade i oca Josipa koji imaju još jednu kćerku. Niže razrede osnovne škole pohađao je u Prugovcu, a više u Kloštru Podravskom. Dolazi iz Župe sv. Benedikta i Žalosne Gospe u Kloštru Podravskom, pišu Franjevci Trećoredci.

– Moj put nije uobičajen jer nije išao svojim tijekom. Bilo je tu puno traženja i raznoraznih pokušaja. Već sa 14 godina odlazim iz svoje obitelji, potpisujem stipendijski ugovor s Nogometnim klubom 'Slaven Belupo', te upisujem Opću gimnaziju za sportaše u Koprivnici – kazao je na početku razgovora.

U 'Slavenu' se zadržao do svoje 20. godine, s tim da sam dvije sezone bio posuđen u 'Podravac' iz Virja, tadašnji hrvatski drugoligaš. Nakon toga dolazi do prvog razočaranja.

– Odradio sam treninge s NK Osijekom, s kojim dolazi do dogovora, ali zbog nekih stvari nije bilo realizirano, pa sam odlučio napustiti surovi profesionalizam i igrao sam kao poluprofesionalac u tadašnjim trećeligašima Pitomači, Slatini i Croatiji iz Grabrovnice, u kojoj sam proveo 10 godina. U međuvremenu sam se zaposlio na benzinskoj crpki te radio i igrao nogomet – nadalje je progovorio fra Tomislav, naglašavajući da tada počinje nešto što nije ni sanjao da će se dogoditi.

U noćnim smjenama kratio je vrijeme čitajući. Jednom mu je pod ruku došla knjiga Thomasa Mertona: 'Misli u samoći'. Tu je na jednoj stranici vidio svoj život. Počeo je razmišljati o Božjem pozivu, ljepoti redovničkog života i služenju Crkvi i ljudima. Međutim, razmišljao je kako je star i da je to u 31. godini života nemoguće.

– Iako sam od malena redovito išao u crkvu, jer dolazim iz tradicionalne katoličke obitelji, iskreno, nikad nisam razmišljao o tome da bih ja mogao biti redovnik i jednog dana svećenik – ustvrdio je Tomislav i naglasio da kako su dani išli, to je nešto u njemu sve više raslo i ta je želja bila sve jača, ali je sam sebe praktički odgovarao: 'Ne, nemoguće je, umislio si to'.

Tomislav je potom rekao kako je sasvim slučajno upoznao jednog mladog fratra, svog imenjaka, i u razgovoru mu se otvorio. Mladi mu je fratar odgovorio kako je to normalno i moguće, te naveo niz primjera, a jedan među njima bilo je ime njegova župnika. Imenjak je dogovorio razgovor s fra Ivanom Širokim i tu je sve počelo.

Međutim, trebalo je reći roditeljima koji to nisu shvatili ozbiljno, međutim, podržali su ga u njegovu naumu.

– No, bilo je problema i sa srednjom školom jer sam ja propao treći razred u gimnaziji i tu više nisam nastavio školovanje. Stoga upisujem Večernju komercijalnu školu u Slatini, koju uspješno završavam. Dajem otkaz i odlazim na Ksaver u postulaturu – naglasio je i rekao kako nije mogao upisati KBF jer nije imao državnu maturu.

Na Ksaveru je s fra Zvonimirom Brusačem počeo s još jednim pripremama, ali ovaj put ne za novu sezonu, već za državnu maturu.

– Hrvatski, engleski, matematika, vjeronauk i sve ono što sam izbjegavao u srednjoj školi poput lektire itd., sada me je stiglo – rekao je ističući da je sve započeo od nule i napomenuo da je, kad čovjek ima cilj i uz Božju pomoć, sve moguće.

Nakon uspješno položene državne mature upisao je željeni fakultet i poslije dvije godine dolazi u Krk u novicijat gdje se nalazi već godinu dana.

– Poručio bih svima da se ne boje, ako se lome i imaju u sebi poziv, ili misle da bi mogli postati redovnici, svećenici ili djevojke časne sestre, rekao bih im: 'Ne bojte se'. Dobro vam je doći pokušati. Kad čovjek uđe u samostan, nakon nekoliko mjeseci neke mu stvari postanu jasne i nakon toga može odlučiti je li to za njega ili nije. Ja sam se našao u tome i krenuo dalje; nadam se da ću završiti teologiju i za tri-četiri godine biti svećenik – rekao je na kraju ustvrdivši kako hrabro i odvažno korača dalje na svom putu te ističući da Bog ima plan za svakog čovjeka.