Bože, zaboravih li Ti ja jutros reći da Te volim?
Jesam li stigao pogledati kako je lijep ovaj novi dan, i kako mi je ovaj život svet, i kako sam neizmjerno bogat jer sam Tvoj?
Bože, zaboravih li Ti ja jutros reći da Te volim? Jesam li Ti rekao hvala, i da si Bog moj?
Dan protječe i briga je sto, ali Ti si sa mnom, i Ti si taj koji u svemu pobjeđuješ. Jesam li stigao pogledati kako je lijep ovaj novi dan, i kako mi je ovaj život svet, i kako sam neizmjerno bogat jer sam Tvoj?
Ljudi jure, i kasne i žure. Neki su Te već jutros susreli na Misi, neki Ti pjevuše od zore, a neki malo zaborave, kao i ja. Svi su oni moji jer su Tvoji. Sudbina sto, svaka drukčija, a u svakoj sveti Tvoj naum i plan.
Jesam li se sjetio blagosloviti ih dok sam ih susretao, i zavoljeti lica iza maski, ne ovih platnenih, nego onih što ih od djetinjstva navlačimo, što skrivaju srce i ljubav, i to da smo ko djeca krhki i slabi, i puni vapaja i straha i srama. Puni trebanja Tvoje milosti; jesam li ih zagrlio srcem? Nisam.
Zaboravih, ali tu sam, i sada je pravi čas! Blagoslovljen budi, dobri Bože moj! I Ti si mi iza maske – iza mrene očiju moga srca, pa ni ne znam koliko si dobar i svet, pa mi zakloni Tvoj lik u svemu što vidim, osjećam, čujem, i dotičem.
Svuda si Bože, i neću da moj dan proteče, a da Ti se ne klanjam i ne priznam u svemu ovom što je Tvoje, i Tvoj sveti dar. Ljubim Te, Bože, samo da se zna.
I daj da Ti se sutra to sjetim u ranu zoru reći; napomeni mi, pa da sve krene u ljubavi od početka još jedan novi, ovog čudesnog života, Božji dan.