Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga proslavila svetkovinu svog nebeskog zaštitnika i utemeljitelja

Prije svečanog euharistijskog slavlja bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak obratio se sestrama redovnicama, braći svećenicima i okupljenim vjernicima srdačnim pozdravom.

Uvodeći u homiliju, mons. Huzjak rekao je da se na današnju svetkovinu svetkovinu sv. Vinka Paulskoga valja zapitati “kako je on uspio svoj život tako urediti da bude na radost osobito najpotrebitijima, najsiromašnijima, odgoju svećenika, brizi za narod. Slušajući Evanđelje, vidimo da nitko od nas nije imun postavljati pitanja o sebi i svojem životu. Pismoznanac koji se smatrao pravednikom, naumice pita Isusa da ga iskuša hoće li dobro odgovoriti. To znači da je sebe doživljavao većim, pametnijim, pobožnijim od onoga kojemu upućuje pitanje. Isus ga nije prezreo, već je dobro razumio zašto ga to pita, a na njegovo pitanje uzvraća da mu odgovori što piše u Pismu i kako ga čita. Isus se zadivio znanju tog pismoznanca. No, taj pismoznanac očito ipak nije živio po Zakonu jer se imao potrebu opravdati pred njim. Zato Isus odgovara primjerom koji je zatekao tog pismoznanca, a to je prispodoba o dobrom Samarijancu. Samo je Samarijanac vidio unesrećenoga i pokrenuo se pomogavši tom jadniku. Tim je primjerom pismoznancu dao do znanja tko je njegov bližnji. Isus je želio da riječ Božja siđe u tvoje srce i bude pokretač tvojeg života. To je Isus želio postići kod tog Samarijanca. Bližnji je onaj koji se pokrenuo na tuđu nevolju i muku te priskočio upomoć”, rekao je propovjednik zaključivši misao da “ne trebamo biti mnogo mudri, a da ne bismo i sebe prepoznali u ovoj prispodobi jer i mi sami mnogo puta vidimo i zaobilazimo druge, bilo to naše bližnje ili strance.

U nastavku se propovjednik, između ostalog, osvrnuo na svijet u kojemu živimo, a koji naglašava pogled na sebe, a ne na drugoga.

“Isus nas uči da jesmo u ovome svijetu, ali nismo od njega. To znači da logika ovoga svijeta ne smije biti i naša logika. To znači da smo mi pozvani vidjeti drugoga i ne zaobići ga. Tome nas uči ovaj evanđeoski tekst. Pismo najprije poziva čovjeka na vjeru. Ljubi Gospodina Boga svojega. Bog je moj spasitelj i stvoritelj, On je temelj mojega života. Ako sam to dobro razumio, onda znači da sam i ja svoj život dužan položiti za braću svoju”, naglasio je biskup Huzjak u nastavku te između ostalog progovorio i o sv. Vinku Paulskome za kojega je rekao da je “živio u teškim okolnostima. Njegov cilj je bio domoći se kao svećenik nečega od čega će moći dobro i u miru živjeti. Dok je mislio na sebe, gledao je kako će nešto steći, ali dok je došao na župu i vidio ljude i njihove potrebe, muku, tjeskobu, bijedu, bolest, obitelji kojima nema tko priskočiti u pomoć, tada je milošću Božjom počeo misliti na njih i smišljati načine kako im pomoći, a prestao je misliti na sebe. Sv. Vinko počevši misliti na braću snagom milosti Božje, tada je počeo svoj život “trošiti” i potrošiti na svoju braću i ljude oko sebe”, naglasio je propovjednik.

“Iz ljubavi prema Bogu izlazi i ljubav prema bližnjemu i to je svjedočanstvo svijetu u kojemu živimo i moguće je mijenjati svijet. Dvanaestorica apostola svijetom su pronijeli istinu o Bogu i Bogočovjeku Isusu Kristu, jer im je to bilo poslanje, a danas je to i naše poslanje. Molimo zagovor sv. Vinka, osobito za naše drage sestre, da znaju onaj duh predanja u evanđeoski život kojega je Vinko živio i one danas živjeti. Da se ne daju zarobiti formalnostima nego otvorena srca uvijek služe Bogu i čovjeku”, poručio je biskup Huzjak te u nastavku naglasio da je to “put svjedočenja kojim je i Vinko živio i želio prenijeti drugima. Svijet u kojem živimo pouzdaje se u mnogo toga, ali zapravo samo je jedan temelj čovjekova života i ako to promaši, ima kuću na pijesku. Temelj je Bog i vjera u Boga. To je početak svega lijepoga i dobroga što nam se događa i može dogoditi u životu. Molimo zagovor sv. Vinka da poput njega postanemo osjetljivi na poruku koju nam Bog šalje za ljude koji su oko nas. Ostanimo otvorena srca, evanđeoski, poput Samarijanca koji je vidio čovjeka, stao, priskočio, učinio ono što je mogao i spasio ga. To možemo i mi. Ne zaobići, nego stati i pružiti ruku. Ne prezreti, pomoći! Hoćemo li nekada zbog toga nastradati? Hoćemo, ali ako nismo kadri žrtvovati dio sebe, neki svoj “ugled”, onda to znači da smo još uvijek mnogo fokusirani na sebe. Zato, neka zagovor ovoga svetca bdije nada vama, nek vas čuva i prati da znate svoje živote potrošiti iz vjere prema Bogu i bližnjemu”, zaključio je biskup Huzjak.