[KRIŽ – MOJ SPAS] Čudotvorno raspelo u riječkoj katedrali (4/7)
Raspelu su također nekoliko puta pripisivane zasluge za očuvanje Rijeke u ratnim opasnostima kao i za vrijeme raznih pošasti.
Nalazimo se u vremenu korizme. Dio je to liturgijske godine kada intenzivno razmatramo Kristovu muku, bičevanje, razapinjanje i smrt na drvu križa. Redovito u našim crkvama, ali i privatno u domovima, molimo pobožnost križnog puta. ''A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.'' (Gal 6,14). Kroz nekoliko objava približit ćemo vam neka raspela koja se nalaze u Hrvatskoj, a uz koja se vežu nadnaravni fenomeni, neobjašnjivi događaji i čudesa, te su postali predmet štovanja vjernika.
Čudotvorno raspelo u riječkoj katedrali
Iako je katedrala u Rijeci posvećena sv. Vidu, koji je ujedno zaštitnik grada i nadbiskupije, na glavnom baroknom oltaru dominira Čudotvorno raspelo. Ovaj ranogotički drvorezbareni reljef najznačajniji je umjetnički srednjovjekovni spomenik u Rijeci. Predstavlja lik raspetog Krista koji je u mukama na križu izdahnuo i naklonio glavu, dok mu se tijelo kao mrtav teret počelo savijati u koljenima. Raspelo je nastalo početkom 14. stoljeća u nekoj umjetničkoj radionici u Njemačkoj, na Rajni ili u Vestfaliji. Ono je izvorno bilo u staroj crkvici posvećenoj istom zaštitniku, a do svečanog prenošenja u sadašnju katedralu – tadašnju isusovačku novu crkvu sv. Vida, 14. listopada 1712., privremeno se čuvalo u crkvi sv. Roka.
Raspelo se naziva i čudotvornim je se uz njega veže i jedna legenda. Naime, godine 1296. pod trijemom sv. Vida nekoliko je riječkih građana kockalo. Jedan od njih, Petar Lončarić, možda pripit, a razjaren što je u hazardnoj igri kockajući sve izgubio, teško je opsovao i svetogrdno bacio kamen na raspetog Krista. Tamo gdje je kamen udario drveno raspelo, ono je prokrvarilo, a pod bogohulnikom se rastvorila zemlja koja ga je progutala. Iz zemlje je ostala viriti samo svetogrdna ruka koja je bacila kamen na raspetog Krista. Iz boka Čudotvornog raspela koje je prokrvarilo, skupljene su tri ampule krvi, a jedna se čuva pokraj glavnog oltara u pozlaćenom relikvijaru.
Glas o čudesnom događaju začas se razglasio gradom, i od tada se ovo raspelo, kao čudotvorno, počelo još više častiti. Kamen što ga je bacio bogohulnik dandanas stoji s lijeve strane raspela s natpisom: “Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227.” (“Ovim je kamenom bio udaren Raspeti 1227. godine.”)
Raspelu su također nekoliko puta pripisivane zasluge za očuvanje Rijeke u ratnim opasnostima kao i za vrijeme raznih pošasti. U 18. stoljeću, prigodom 500. obljetnice čuda, održane su i posebne svečanosti koje navode gradski zapisnici uz podrobne opise. Tada je izrađena i jubilarna medalja kako bi ovaj događaj ostao u trajnom sjećanju.
U svijesti riječkog puka priča o bogohulnom nedjelu jedne bitange obnavljala je osudu, ali i poticala duboko štovanje raspela sa šest rana kao oblik zaštite od zala i strahova. Od 1600. Riječani štuju raspelo kao zaštitu od nagle smrti. Dodajmo i to kako se s desne strane glavnog oltara čuva se i relikvija čestice križa na kojem je Krist bio razapet, koja je stigla vjerojatno iz Venecije.
IZVORI:
https://moja-rijeka.eu/rijeka_biografije_loncaric_petar.html
https://www.nedjelja.ba/hr/ljudi-zivot-obicaji/2014/2014
1. DIO - Čudo Svetoga Križa u Pagu
2. DIO - Raspelo u Šibeniku koje je krvarilo
