Ljubav koja odgaja i liječi

Naša draga, vjerna pratiteljica Laudato televizije A. umirovljena je nastavnica biologije i kemije. Uživa svoju mirovinu u 86. godini života. Nesebično skrbi o bolesnom suprugu koji ima 92 godine. U slobodno vrijeme voli kuhati za svoje unuke i djecu te čitati pisma koja dobiva od svojih učenika, kako kaže, tijekom posljednjih 20 godina. Pri samom upoznavanju gospođa A. zrači mirom i obzirnošću. Dva duševna stanja koja su prijeko potrebna današnjoj mladeži. Intervju započinje zahvalom što smo ju htjeli saslušati i rečenicom : “Meni moj Isus daje koliko ja mogu, jedan dan 6 puta, drugi dan 4, a treći ništa... I Bogu hvala, tako je jedino i dobro.”

U kratkoj retrospekciji saznali smo da je inače Slavonka koja se htjela baviti šumama i poljoprivredom, ali ljubav ju odvodi u Zagreb gdje upoznaje svog supruga za kojeg uz osmijeh voli reći: “Moga Dalmatinca!” Završava studij biologije i kemije te svoju životnu avanturu započinje u Zadru, a zatim se u penziji povlači u Šibenik, gdje sada uživa svoj mir. Ona i suprug posvetili su se ljudima u poučavanju i liječenju – predavala je kemiju i biologiju u osnovnoj školi, a suprug je bio liječnik. U svoj radni odnos voljeli su, kako kaže, pustiti Krista da ih vodi, a koliko je i kako ljubav Njegova predvladala u njihovim životima, saznajmo u intervjuu.

“Strašno sam voljela svoj posao, voljela sam biti okružena djecom. Kad radiš s ljubavlju svoj posao – djetetu prilaziš kao da je ravan tebi. Ne smiješ ga povrijediti! Ono što me uvijek vrati u stanje blagosti poruka je moje najmlađe unuke koju mi je napisala kad je bila samo drugi razred osnovne škole: ‘Bako! Svi te volimo, ali ja te volim posebno jer si me poštovala!’ I dandanas čuvam taj komadić papira i razabirem koliko je važno djecu poštovati i ostavljati ih u stanju ljubavi, svaki dan ispočetka.”

Uz razne dogodovštvine, posebno su mi se svidjele četiri od kojih se satkao ovaj članak.

Prva priča: "Čin poštovanja"

“Znate, kad sam tek započela raditi, pa prošla je možda i koja godina, ali uvijek sam započinjala isto. Kao majka i kao otac prema djetetu. Prema svakome kao da je moje! Uvijek sam prije objašnjavanja gradiva gledala i promatrala jesu li svi u mome razredu dobro. Bila sam jako zainteresirana za stanje svakog svog učenika pojedinačno. Ne bih s njima samo radila gradivo, već razgovor i slušanje. Evo, nedavno mi je došlo pismo mog bivšeg učenika, on sad ima više od 40 godina. Uz sve što je napisao, najljepše mi je bilo pročitati: ‘Draga nastavnice, zahvaljujem Vam za sve lijepe trenutke, a bilo ih je mnogo. Uvijek ste nam prilazili poput majke, u nježnosti.’ Meni je najvažnije bilo osjetiti da idu s moga sata mirni i sretni. I da mi takvi dođu opet sutradan!”

Druga priča: "Tko uči, ne će se nikada izgubiti"

Nakon šuškanja papira razveselila se jer je konačno pronašla pismo koje je trebala: “Draga nastavnice, sjetio sam Vas se više puta dok sam bio na fakultetu, rekao sam sebi: ‘Čim se vratim u Hrvatsku, poslat ću Vam pismo!’ Tijekom studija vodila me je Vaša rečenica: ‘Tko uči, ne će se nikada izgubiti!’ Ovako otuđen od kuće, u dalekoj Engleskoj, jako mi je bilo teško. Svaki put kad bih uzeo knjigu u ruke, ponovio sam sebi tu rečenicu i prionuo sam uz rad. Evo, u međuvremenu, uspio sam se snaći! Govorim 6 jezika, fluentno! Putujem i radim. Prevodim razne dokumente i svima ponavljam Vašu rečenicu!”  “Mene je toliko ganulo ovo pismo i spoznaja koliko riječi utječu na odrastanje. Bogu hvala, trudila sam se birati riječi. Uvijek sam izbjegavala psovke i bilo koju ružnu riječ da ne osakatim stanje jednog nevinog djeteta!” govori nam kroz suze gospođa A.

Ove dvije priče potvrđuju aktualnost tema koje su danas više-manje tabu-teme. Jezik, upućena riječ i sam odnos prema osobi itekako utječu i obilježavaju daljnji razvoj osobe. Ljubav, topla riječ, riječ podrške i pravednost ključ su da se osoba pravilno duševno razvije.

Treća priča: "Ploča obrisana suzama"

Ovdje smo spojili dvije priče koje su se dogodile u istom razredu. Gospođa A. posebno je bila brižna prema djeci s invaliditetom i prema djeci u kojima je vidjela tugu.        

“U razredu sam imala jednog dječaka s poteškoćama. Teško je učio, a htjela sam ga pohvaliti, malo animirati, da i njemu bude dobro. Činila sam to na jednostavan način. Bio je jako visok, pa sam ga malo prebacivala iz klupe u klupu da ne smeta drugima i da vidim gdje njemu najviše odgovara biti. Jednoga dana pozvala sam ga da obriše ploču. Obrisao ju je, a ja njemu kažem: ‘Pa ti meni najbolje brišeš ploču.’ Sutradan i svaki drugi dan ploča me je dočekivala čista, a on sretan i spreman za nastavni sat! U drugoj krajnosti, najbolji đak u razredu jedan dan ostao je nijem. Ja ga pitam pitanje, on ne zna. Razmišljam, pa dobro,  dogodi se; pitam drugo pitanje, a on meni govori: ‘Ne znam’, ja njemu na to kažem: ‘Moram ti dati jedinicu’. On meni kaže: ‘Molim Vas, možemo li razgovarati u kabinetu?’ Eto, otišli smo u kabinet i on pun suza kaže: ‘Oprostite što dolazim nespreman, roditelji mi se rastaju i jako mi je teško.’ Toliko je boli isplakao da sam i ja s njim plakala”, završava kroz suze rečenicu i nastavlja govoriti: “Bože dragi, toliko se puta zapitam što se iza koga krije, da ga mogu bolje razumjeti, ja se nadam da nisam žurila ni s kim i da su svi moji učenici imali priliku izraziti se.”

Naizgled smiješne priče, a toliko se puno može naučiti iz njih. Malim stvarima dolazimo do velikih osmijeha, i saslušanjem tuđe situacije, možemo postupiti ispravno, bez predrasuda i s puno ljubavi.

Četvrta priča: "Svi smo jednaki"

,,Evo, da vas ne zadržavam dugo, imam još jednu priču, meni jako važnu, da ju podijelim s vama! Naime, kad sam išla u mirovinu, napravila sam oproštajno druženje u školi. Sve se zbivalo u zbornici i htjela sam da svi dođu, da svakoga vidim još taj zadnji dan. Kad sam išla to jutro prema razredu, susrele su me dvije čistačice i rekle da one ne smiju ići u zbornicu, na što sam im ja rekla: ‘Ja stvarno želim da dođete.’ Kad je proslava započela, njih dvije ušetale su u zbornicu raširenih ruku, toliko su me nježno zagrlile i rekle: ‘Mi Vas volimo’. Dandanas krenem plakati na tu divnu uspomenu”, dovršila nam je kroz suze i nadodala: “Ovo ništa ne govorim na svoju hvalu, nego da pokušam prenijeti drugima poruku da je jako važno ophođenje prema drugima i da dobro ponašanje ima posljedice, predivne posljedice.”

Nakon ovog emotivnog i inspirativnog razgovora želimo zahvaliti gospođi A. na dijeljenju svjedočanstava o ljubavi. Na javnom svjedočanstvu o tome kako Krist u ljubavi djeluje! Nekad ne djeluje odmah, nekad djeluje nevidljivo, ali djeluje trajno, neizbrisivo. Potrudimo se biti pomoć jedni drugima. Potrudimo se dati svaki dan nekome jednu lijepu i toplu riječ, jedan zagrljaj. Potrudimo se prihvatiti Isusovu ljubav u životu i dopustiti Njemu da djeluje kroz nas. Jer ljubav nije samo osjećaj, nego čin koji odražava Božju prisutnost u našem svakodnevnom životu. Neka naša srca budu uvijek spremna služiti i ljubiti, jer u tome je naša najveća radost i snaga.

"A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva." (Kol 3, 14)

* Cilj rubrike "Zdravo društvo" je promicanje zdravlja i zdravstvenog odgoja, s posebnim naglaskom na promicanje mentalnog zdravlja te prevenciju porasta kroničnih bolesti, stresa, anksioznosti, depresije i nezdravih životnih navika. Želimo raditi na promociji svega onoga što je dobro, poticajno i korisno za ljudsko zdravlje te upozoravati na sve ono što našem zdravlju šteti. Projekt se financira sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.