Otac đakon, a njegov sin svećenik

Vlč. Seitz, sada župni vikar u Župi sv. Ivana evanđelista u Wahpetonu, Sjeverna Dakota, u SAD-u, rekao je za CNA da je njegov otac razmišljao o đakonatu još davno, a sada se to napokon i ostvarilo, prenosi katolički tjednik Nedjelja.

Premda je ređen prije svoga oca, istaknuo je da mu je njegov sveti primjer upravo pomogao da se odluči za svećeništvo.

– Samo gledanje na stvari iz moje perspektive, zapravo njegov primjer kršćanina ono je što je dovelo do toga da moja vjera raste te mi je pomogao da naučim koliko je [vjera] važna, u doba kad ju toliko ljudi zanemaruje – komentirao je Eric naglasivši da je jednostavno zvanje kršćanina njegova oca pomoglo i njemu samomu da otkrije svoje zvanje.

Inače, danas vlč. Seitz, mlađi, služi kao vikar vlč. Daleu Lagodinskom u ruralnom mjestu Wahpeton. Njegov otac, đakon Ben, na službi je u crkvi svetih Ane i Joakima u najvećem gradu Sjeverne Dakote, Fargu, što je 80-ak km sjeverno.

Odrastajući u obitelji vojnih pilota, vlč. Eric kazao je da su se često selili, ali privlačnost prema svećenstvu pratila ga je dok je pohađao katoličku školu u svakom gradu u kojem su se nastanili njegovi.

U sedmom razredu tijekom pokorničkoga bogoslužja, rekao je da mu je ideja postati svećenikom samo proletjela kroz glavu dok je razmišljao o tome što bi mogla biti u budućnosti.

– Dok sam prolazio kroz ostatak srednje škole i prelazio u višu školu, od različitih sam ljudi čuo da misle da me mogu vidjeti kao svećenika. Tako sam na kraju svoje srednje škole shvatio da moram početi donositi neke odluke. Otišao sam na duhovne vježbe, što mi je bilo od velike pomoći, i razgovarao sam sa svojim župnikom i referentom za duhovna zvanja te svojim roditeljima – objasnio je vlč. Eric i dodao da je odlučio poći u bogoslovno sjemenište odmah nakon srednje škole.

Spomenuo je kako se u početku donekle hrvao sa svojom odlukom jer je uz svećenički poziv također osjetio i želju oženiti se.

– I dok sam prolazio kroz vrijeme bogoslovije, počeo sam primjećivati ​​u sebi da svećeništvo nije samo nešto što Bog želi za mene, nego je to što sam i ja želio činiti. Ovo mi nije bilo nametnuto; bila je želja moga srca da prođem kroz ovo – posvjedočio je prisjetivši se kako je njegov otac Ben govorio o želji da se pridruži đakonatu, dok je Eric bio tek u četvrtom razredu, ali kako je morao čekati da 'Božji trenutak' bude pravi.

Ben nije mogao pristupiti svetom Redu đakonata odmah, nego tek nakon što je napustio vojsku, jer vojna nadbiskupija ne nudi program đakonata. Na kraju je magistrirao teologiju, a njegova je konačna formacija trajala pet godina.

Vlč. Eric rekao je da njegova majka, preobraćenica u vjeru, veoma podržava zvanja svog sina i supruga, te ga ponekad nazove i zatražiti da moli na određene misne nakane.

Što se tiče savjeta za one koji još uvijek razmišljaju o svome pozivu, otac Eric ima jednostavan savjet: 'Ostanite smireni i razgovarajte s nekim mudrim komu možete vjerovati.'