Pet vrijednih darova koje nam Bog daje u svetoj ispovijedi

Ispovijed grijeha, čak i s ljudskog pogleda, oslobađa nas i olakšava nam naše pomirenje s drugima. Preko ispovijedi čovjek se suočava s grijesima zbog kojih se osjeća krivim, preuzima odgovornost za njih i ponovo se otvara Bogu i pričesti Crkve s ciljem ostvarenja nove budućnosti. Mnogo je različitih rezultata ovog sakramenta. Među njima možemo prepoznati sljedeće:

1. To je lekcija poniznosti
Osjećati se nesavršenima čini nas prepoznati Božju savršenost. Dobro je znano da je odlazak na ispovijed milost i zahtijeva poniznost. Tko se ispovijedi, imao je hrabrosti prepoznati svoje grijehe i poniziti se. 

2. Dopušta nam približiti se Bogu
Sjećaš li se parabole o razmetnom sinu? Otac koji s veseljem dočekuje sina koji se izgubio u bogatstvu, kojeg mu je sam otac dao. Sin se vraća duboko ponizan, a otac ga dočekuje otvorenih ruku i priprema mu slavlje. Tako ja zamišljam Boga svaki put kad mu se vratim.

3. Osnažuje našu vjeru
Naša se vjera ispituje u svakoj ispovijedi. Svećenicima je dana misija pomaganja i posvećenje naroda. Nije to lak zadatak. Stoga moramo imati vjere da je svećenik koji je na ispovijedi taj koji nas ujedinjuje s Kristom, jer je uistinu tako. Preko njega, sam Krist je taj koji nam oprašta.

4. Zadovoljstvo povratka
Ispovijed je čin oslobođenja. Grijesi svjesno ispovijedani jesu zaboravljeni. Kraj i nova priča.

5. Pomaže nam biti svetima

Preko ispovijedi Bog nam daje milost boriti se za stvari koje ispovijedamo: Bog ne samo da nam oprašta već se obvezuje pomoći nam svladati poteškoće u našem životu. Tako se česta ispovijed pretvara u neophodno oružje na putu svetosti. Uostalom, primiti Božju milost također nas tjera da budemo milosrdniji prema drugima.

Cilj promjene odlučujuća je snaga za sakrament ispovijedi. Sastoji se od čvrste odluke da ne ćemo više griješiti i da ćemo izbjegavati grješne prigode. U našoj potrazi za svetošću trebamo izbjegavati dovođenje u situacije u kojima smo podloženi grijehu. Konačno, sve dok nismo odlučni napustiti naše grijehe, ne bismo se trebali ispovjediti. To nije igra. Namjera promjene nije zapovijed da se ne će više griješiti, već se od nas traži istinska želja da ćemo biti vjerni Božjem putu i iskreni u našem odbijanju grijeha.

Ako je naše kajanje iskreno, isto tako će želja za promjenom biti takva. Sjeti se da preko ovog sakramenta Bog daje svoje milosrđe pokajanim srcima. To je, nesumnjivo, najdublji, najkompletniji i najčišći lijek za svako ljudsko biće. Sveti Ivan Maria Vianney rekao je: 'Nije grešnik sam taj koji se vraća Bogu kako bi ga molio za oprost, već sam Bog koji ide za grešnikom i pomaže mu da mu se vrati'. To je zagrljaj dobrodošlice u Njegovu kuću. Potreba biti u miru s Bogom, sa samim sobom i s drugima prirodna je.