Predstavljena knjiga ''Živko Kustić – Neustrašivi glas Crkve u Hrvata''
U povodu 10. godišnjice smrti don Živka Kustića, u njegovu rodnom Pagu u četvrtak 18. srpnja 2024. održana je tribina na kojoj je predstavljena knjiga o njegovu liku i djelu.
U povodu 10. godišnjice smrti don Živka Kustića, u njegovu rodnom Pagu u četvrtak 18. srpnja 2024. održana je tribina na kojoj je predstavljena knjiga Živko Kustić – Neustrašivi glas Crkve u Hrvata.
O djelovanju zaslužnog svećenika i novinara, pokretača Informativne katoličke agencije i dugogodišnjeg urednika Glasa Koncila, te o njegovoj ulozi u Crkvi i društvu govorili su umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, hrvatski povjesničar prof. dr. Zlatko Begonja sa Sveučilišta u Zadru, paški sin don Dario Tičić i autor knjige Marino Erceg. Na početku tribine prigodni govor održao je i Branimir Stanić, glavni urednik i v. d. direktora Glasa Koncila, u čijoj je nakladi knjiga tiskana 2023. godine.
U kontekstu održavanja tribine u atriju Kneževa dvora, nadbiskup je rekao da je ''don Živko od malih nogu shvaćao svijet kao atrij; prostor susreta i ugodnih razgovora, ali i prostor prijepora i nužne životne borbe – na dalmatinski način. Atrij je u starim rimskim vremenima bio središnja nenatkrivena prostorija gdje je bilo smješteno ognjište i kućni žrtvenik s likovima predaka''.
Mons. Puljić rekao je da je o temi ognjišta ''don Živko zanosno govorio i pisao, a Erceg je to uklopio u četvrto i peto poglavlje knjige'' naslovljene ''Na braniku Domovine i vjere'' i ''U epohi velikih promjena''.
Nadbiskup je govorio o knjizi i ulozi don Živka u kontekstu triju povijesnih događaja kojih je o. Kustić bio suvremenik i s kojima je svojim radom bio snažno povezan. To su Drugi vatikanski sabor (1962. – 1965.), 'događaj stoljeća' svjetskih razmjera s čijim održavanjem je pokrenut najprije bilten Glas s Koncila (4. listopada 1962.) koji je o Koncilu izvještavao te dva događaja u Hrvatskoj: nastanak i brzo gašenje Hrvatskog proljeća (1970.) i proslava Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata (1976. – 1984.) koja je počela Marijanskom godinom 1975./1976. u Solinu, a završila je Euharistijskim kongresom u Mariji Bistrici 1984. godine.
Hrvatsko proljeće, reformsko razdoblje u politici, društvu i kulturi, obilježeno je legitimnim traženjem zaštite nacionalnog identiteta. Prve naznake toga traženja bile su već 1966., nakon Brijunskog plenuma i potpisivanja Protokola između Jugoslavije i Svete Stolice 1966. godine, rekao je nadbiskup.
Nakon gušenja Hrvatskog proljeća zašutjela je slobodna riječ, a ''Crkva je počela govoriti svojim provjerenim načinom, da bi se narod vjerski osvijestio, bolje upoznao svoju povijest i prepoznao vjerničke korijene svoga identiteta. U tom hodu i procesu veliku ulogu imale su crkvene tiskovine, osobito Glas Koncila i glavni urednik don Živko Kustić, kao i svećenici, katehete i župnici koji su bili glavni animatori i pokretači narodnog gibanja'', podsjetio je nadbiskup.
Zaključno je mons. Puljić citirao don Živka koji je u crkvi sv. Jeronima u Rimu 1979. rekao: Povijest nam je bila teška. Božja providnost postavila nas je na vjetrometinu, gdje su krvavi vjetrovi puhali i ognjevi gorjeli, pa papiri često izgorjeli. Nemamo vele sačuvanih biblioteka, papira i pergamena, kao neki drugi narod. Ostalo je kamenje kneza Branimira i kralja Tomislava i Zvonimira, kamenje smrvljeno koje treba kupiti ispod pepela i ruševina. No, ovdje u Rimu je majka naša, Crkva Katolička koja je sačuvala uspomene naše. Uspomene su sačuvane kako bismo ostali vjerni i ponosni na Branimira, Krešimira i Zvonimira, na Zrinske i Frankopane, do kardinala Stepinca, do nas danas ovdje; kako bismo bili i ostali jedno srce i jedna duša! Zato nije uzalud slaviti. Majka Crkva nas vodi. Premda smo odrasla djeca, nije sramota i proplakati na krilu majčinom od boli, sreće i nade.
Cijeli članak možete pročitati na stranicama Informativne katoličke agencije.