Sveti papa Marcel I.
Rođeni Rimljanin koji nije prinio žrtvu poganskim bogovima i umro za Krista u progonstvu.
Danas se spominjemo svetog pape Marcela I. koji je proživljavao posljednje utjecaje Dioklecijanovog progona kršćana.
Iako godina njegova rođenja nije poznata, poznato je da je bio Rimljanin i da mu se otac zvao Benedikt. Vjeruje se da je na papinskoj stolici bio od 306. do 309. godine. U tom je razdoblju uspješno radio na popravljanju ustroja Crkve, koja je, zbog teških progona, imala razne polemike. Podijelio je Rim na dvadeset i pet župa kojima su upravljali prezbiteri, koji su bili zaduženi za podjelu sakramenata. Riješio je pitanja o pokori i ispovjedi te kupio novo zemljište za ukop kršćana.
Za vrijeme njegova pontifikata, vladao je car Maksencije, a najveći problemi nastali su zbog sukoba s "lapsima", odnosno kršćanima koji su pod prijetnjom smrću dali žrtve poganskim bogovima i tim činom zanijekali Krista. Sukobi su s vremenom doveli do krvoprolića, što je Maksenciju dalo izgovor da pokrene nove progone, odnosno da Marcela uhiti i progna. Car je zaprijetio papi najtežim mukama, ako se ne odrekne papinske službe i ne prinese i on žrtvu njihovim bogovima. Papa Marcel, to je hrabro odbio i bio prognan, izložen poniženjima i prisilnom radu. Zbog nekih izvora, vjeruje se da je morao obavljati poslove konjušara i stajskog roba pa je zato postao zaštitnik konjušnica i konjušara.
Vjeruje se da je papa Marcel I. sve do smrti ostao u prognanstvu te umro 309. godine, ne dočekavši 313. kada je Konstantin Veliki napokon kršćanstvu dao slobodu. Njegovo tijelo sahranila je blažena Lucija 16. siječnja pa se zato danas i slavi njegov spomendan.
