Svjedočanstvo svećenika o krštenju u Duhu: 'Od tog trenutka moj život nije isti'

"Sjećam se prvog puta kad su me pitali jesam li kršten Duhom Svetim. Odlučio sam pauzirati godinu na fakultetu kako bih razlučio svoj poziv, kako bih vidio želi li Bog da postanem svećenik ili ne. I tako sam proveo godinu dana s Nacionalnim evangelizacijskim timom. Sjedište im je bilo u St. Paulu, u Minnesoti. 

Sjećam se da me je mama odvezla do sjedišta. Ona je iz Minnesote. I tako, mama me je odvezla do njihova sjedišta i trenutak prije nego sam izišao iz automobila, rekla mi je: „Dave, ovo bi mogli biti karizmatici.“

A ja sam joj rekao: „Pa dobro, karizmatici? Jesam li ja karizmatik?“

Bio sam dobar katolik. Ozbiljno sam shvaćao svoju vjeru. A ona mi je rekla: „Pa da, i ti bi mogao proći, ali ovo će vjerojatno biti drukčije.“ Kako je samo bila u pravu!

I tako, sjećam se da sam ušao i smjestio se, kad mi je netko rekao: „Večeras imamo molitveni susret, bi li htio doći?“  Rekao sam: „Da, naravno! To bi bilo sjajno!“

I bilo je fantastično. Tamo je bilo stotinjak ljudi moje dobi. Molili su, pjevali su, i ima nešto divno i životno u tome da toliko mladih ljudi moli i pjeva zajedno. Bilo je fantastično, ali problem je u tome što su, kad je pjesma završila, nastavili pjevati! I govorili su meni nepoznate riječi, riječi koje nisam razumio. Čovjek pored mene je vikao, izvikivao ime Isusovo i razne pohvale Bogu. Nikad nisam vidio ništa slično! Mislim, u mom kraju, kad pjesma završi, svi ušute! A ovi ljudi nastavili su vikati, vrištati i derati se kako vole Boga! I to mi je bilo vrlo, vrlo strano. Nisam znao što bih!

Neki od njih su molili, a ja nisam razumio što govore. To mi je bilo vrlo strano, vrlo neobično. Sutradan sam sigurno izgledao kao da se ne uklapam, kao da mi je neugodno. I neki čovjek mi je prišao i pitao me: „Jesi li primio krštenje u Duhu?“ Nisam znao na što točno misli. Nitko me to prije nije pitao. I odgovorio sam: „Pa da, primio sam krštenje kao dijete.“

A on će: „Ne, ne, ne, kada si primio krštenje u Duhu?“ Nisam znao na što točno misli. Mislim da sam rekao: „Ne znam, izgleda da nisam.“ A on će na to: „U redu, molit ću s tobom.“

Kaže: „Želim položiti ruke na tebe i moliti s tobom!“

A ja sam rekao: „Ne diraj me!“

Ovaj čovjek je bio ozbiljan! Zanimljivo, nikad nisam čuo taj izraz, krštenje u Duhu. A razumio sam da je nešto bilo drukčije u njihovoj molitvi. Bili su življi od mene i od onoga što sam ja doživio.

I tako sam počeo ispitivati neke ljude tamo o tom krštenju u Duhu. I shvatio sam da je krštenje u Duhu jedna od samo nekoliko stvari koje se nalaze u svim četirima evanđeljima. 

Matej, Marko, Luka i Ivan, svi spominju krštenje u Duhu i govore o njemu. Sveto pismo kaže da nas je Isus došao krstiti. Ivan Krstitelj kaže da je Isus došao krstiti Duhom Svetim i ognjem. 

A meni je to bilo strano. Nisam to razumio. Način na koji su molili, i razgovori o darovima Duha Svetoga, darovi proroštva, liječenja, jezika, spoznanja... Ništa od toga nije mi bilo poznato! A opet, pokazali su mi to na mnogim mjestima u Svetom pismu i to me je zbunilo jer sam dobro poznavao Bibliju. Kako to da za to ranije nisam čuo, čitao, razmišljao o tome? Nisam znao što bih s tim. 

I svaki put kad bih vidio tog čovjeka, on bi rekao: „Želim moliti s tobom!“ a ja bih odgovorio: „Ne diraj me! Odmakni se od mene!“ 

Instinktivno sam razumio da je nešto u tom krštenju u Duhu promijenilo te ljude. Ti ljudi su bili moje dobi, a način na koji su govorili o Isusu i o vjeri bio je drukčiji od moga. Sjećam se jedne večeri, bilo je kasno i bio sam u kapelici. Tepih je izgledao kao da je ispao iz 70-ih. Žuti, otrcani tepih, a u kapelici je bila još jedna osoba. Nije bilo stolaca. Ja sam bio u desnom kutu. Netko je bio lijevo od mene, bila je i jedna tada poznata Isusova slika. Ja ju zovem Isusovom slikom s mature. To je onaj Isus s valovitom kosom, znate li?

U kapelici je bilo samo jedno svjetlo. Kao zavjetna svijeća. I bilo je vrlo tiho. Mirno. Molitveno ozračje. I u toj kapelici izlio sam srce pred Gospodina, izlio sam mu svoje srce i molio. I sjećam se da sam govorio: „Gospodine, ništa ne razumijem. Ne razumijem što se događa i po čemu su oni drukčiji od mene. Ne razumijem što je to krštenje u Duhu. Ne razumijem u čemu je stvar s karizmaticima.“

Molio sam potpuno iskreno, to je bila iskrena molitva koja je dolazila iz srca. I sjećam se da sam rekao: „Gospodine, ne razumijem to krštenje u Duhu, ali ako je to ono što ti želiš za mene, onda ga i ja želim!“

Od tog trenutka moj život nije isti! Doživio sam Božju prisutnost. Bog je sišao na mene i doživio sam Njegovu prisutnost, da je Bog osoban! Bog nije neki daleki Bog za kojeg sam čuo. Bog je snažno, duboko blizak i osoban! Osjetio sam da na mene silazi Njegova prisutnost. Kao da sam omotan Njegovom prisutnošću. Osjetio sam Njegovu ljubav koja je bila vrlo osobna.

Bog ne ljubi samo čitav svijet, nego ljubi baš mene, i osjetio sam mir i prisutnost koja me promijenila zauvijek! Otada mogu reći da više nisam isti! U tom trenutku počeo sam potiho moliti i govoriti Bogu da ga ljubim. I tada sam počeo moliti u Duhu, u jezicima. Nisam to baš razumio pa sam se preplašio. Ali sada razumijem."

Svoje svjedočanstvo o krštenju u Duhu Svetom prepričao je otac Dave Pivonka u seriji "Vjetar Božji", koju možete pratiti na našem portalu kao zlatni prijatelj Laudato televizije. Kako postati prijatelj Laudato televizije, saznajte OVDJE.