Tiha prisutnost – katedralne sestre

Tiha prisutnost naziv je videoserijala u kojem je želja prikazati službe i osobe u Zagrebačkoj nadbiskupiji koje svojim trudom i zalaganjem doprinose ljepoti liturgijskih slavlja, pomažu u organizaciji važnih događaja, svojim talentima obogaćuju život Nadbiskupije te brinu o detaljima koji se na prvu možda ne primjećuju.

Nakon što je u prvom nastavku predstavljena služba katedralnog ceremonijara, u drugom nastavku upoznajemo časne sestre sakristanke u Zagrebačkoj katedrali, odnosno katedralne sestre, koje nakon potresa 2020. godine brinu o bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca, o kapeli Ranjenog Isusa i o župnoj dvorani Župe Pohoda BDM na Dolcu u kojoj se održava bogoslužje dok traje obnova župne crkve.

S. Mihovila Kamber, s. Jelica Bilić, s. Snježna Stjepandić i s. Mira Šarić časne su sestre iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, koje s mnogo ljubavi i požrtvovnosti djeluju u zagrebačkoj prvostolnici brinući o liturgijskom ruhu, liturgijskom posuđu, uređenju oltarnog prostora, ali i o vjernicima koje svakodnevno susreću.

S. Mihovila katedralna je sakristanka više od 50 godina, a trenutno pomaže i u župi Pohoda BDM na Dolcu. Ističe kako je tri puta sudjelovala u pripremi dolaska Svetoga Oca u katedralu: 1994., 1998. i 2011. godine. Bila je glavna sakristanka na Hipodromu pripremajući sve što je bilo potrebno za misno slavlje.

Prisjećajući se brojnih događaja i slavlja koja je pripremala u katedrali, istaknula je kako je mnoštvo vjernika ''svaki dan dolazilo u katedralu i ondje nalazilo utočište i molitvu''. Dodala je kako joj je 50 godina službe u katedrali brzo prošlo. ''Kako sam došla na praksu, poglavari su vidjeli da tu odgovaram i kanonici su rekli kako je ova sestra za tu službu, i tako sam ostala.''

Prisjećajući se svog dolaska u službu katedralne sakristanke 1998. godine, uoči proglašenja blaženim zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Alojzija Stepinca, s. Jelica Bilić kazala je kako joj je proslava Stepinčeva uvijek posebna, ''kao da se dio neba spusti na zemlju''.

Uz to, posebno je se svake godine dojmi ispovijedanje za Uskrs i Božić kada katedrala, a sada bogoslužni prostor, postaje velika ispovjedaonica. Veseli se i iščekuje povratak u katedralu, a posebno na Stepinčev grob.

S. Snježna istaknula je kako 15 godina djeluje u Stepinčevoj katedrali, na što je posebno ponosna i Bogu zahvalna, ''jer mi je ta dužnost jako draga i pri srcu mi je. Uvijek sam si u samostanu priželjkivala biti sakristanka''.

Dodala je kako je jako zavoljela bogoslužni prostor i kako se ovdje osjeća kao u svojoj kući. Osim što brine o oltarnom prostoru, liturgijskom ruhu i posuđu, naglasila je kako sestre i duhovno pomažu vjernicima koje susretnu u razgovoru i molitvi.

Posljednjih deset godina službu katedralne sakristanke vrši i s. Mira, koja posljednje tri godine brine o kapeli Ranjenog Isusa na Trgu bana Jelačića. Istaknula je kako joj je najljepše slavlje u katedrali bila Služba Muke Gospodnje, tj. poklon križu uz pjevanje Koralista zagrebačke katedrale.

Na pitanje što joj je najljepše u pozivu časne sestre, kazala je kako joj je najljepše upravo to što radi u sakristiji.