Osobe s invaliditetom mogu nam pomoći u razmatranju

''Razmatranje [meditacija] je u prvom redu traženje. Duh traži da shvati razloge i načine kršćanskog života, kako bi uz njih prionuo i odgovorio Gospodnjim zahtjevima (…) Razmatranje se služi mišlju, maštom, osjećajima i željom. To sabiranje nužno je da se produbi vjersko uvjerenje, da se potakne obraćenje srca i ojača volja da slijedi Krista. Kršćanska molitva prvenstveno nastoji razmatrati »Kristova otajstva«, kao u božanskom čitanju (lectio divina) ili u Gospinoj krunici. Taj oblik molitvenog razmišljanja ima veliku vrijednost, ali kršćanska molitva treba težiti još dalje: k spoznaji ljubavi Gospodina Isusa Krista i jedinstvu s Njim.'' (KKC 2705-2708)

Mislim da često zaboravimo da je Bog gospodar našeg vremena. Lako se upustimo u mentalitet svijeta te nastojimo što užurbanije obaviti sve svoje poslovne, privatne i druge obveze. U svemu tome često izgubimo radost. 

"Videće osobe stalno nekamo žure, jednostavno kao da i ne stignu obratiti pozornost na nas – osobe s invaliditetom" – rekao mi je jednom prilikom moj slijepi prijatelj Danijel. I stvarno, ako sam nešto mogao naučiti od osoba s invaliditetom, to je onda sigurno jedan drugačiji pristup vremenu, ljudima, događajima. Oni su u stanju mjesecima prepričavati neki zajednički susret kojem su nazočili i na kojem su doživjeli radost. Pamte svaku, pa i onu najsitniju pojedinost s tih susreta. Ne uzimaju ništa zdravo za gotovo. Svaki trenutak prožimaju cijelim svojim bićem.

I dok sad ovo pišem, pitam se: "Nije li to slično razmatranju?" Ne bismo li i mi trebali do najsitnijeg detalja prožeti neka svoja milosna iskustva, ponovno se vraćati na njih, stalno o njima razmišljati, veseliti se iznova tim trenutcima u kojima smo uistinu znali da smo ljubljeni, vrijedni, da smo Bogu jedinstveni? Vjerujem da bismo se tako puno više približili onom Božjem idealu, kojeg Pavao ističe u poslanici Solunjanima: "Uvijek se radujte!“ (1 Sol  4,16). 

Često se volontere koji rade s osobama s invaliditetom stavlja u poziciju "onih koji pomažu". Međutim, iz osobnog iskustva mogu vam posvjedočiti da je u puno primjera, zapravo, potpuno suprotno. Puno puta su osobe s invaliditetom pomagale meni. Pomagale mi da se vratim na tvorničke postavke. Da ponovno postanem jednostavan i da na život ne gledam toliko ubrzano.

*Glavni cilj otvaranja naše rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.