Papa Franjo i muslimani
U Maroku ili Iraku nije teško pronaći ljude koji tvrde da im je najvažniji životni uzor papa Franjo.
Tijekom više od deset godina pontifikata, papa Franjo često je posjećivao arapske zemlje i one zemlje u kojima su muslimani većina. Također, nebrojeno se puta susretao s islamskim vjerskim vođama te šefovima država u kojima vlada šerijatsko pravo. Kao ni jedan papa prije, Franjo razumije islam i govori o problemima koji se vežu uz zemlje gdje je ta religija prevladavajuća. U nekoliko objava javnosti ćemo pokušati približiti i pojasniti odnos aktualnog poglavara Katoličke crkve i islamskog svijeta.
Nekoliko dana nakon povratka pape Franje iz Abu Dhabija u veljači 2019., te nekoliko tjedana prije njegova sljedećeg putovanja u Maroko u ožujku 2019., kardinal Gerhard Müller, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, objavio je "Manifest vjere". Bio je to nejasan odgovor kardinala na približavanje pape Franje svijetu islama i dijalogu koji Vatikan vodi i na diplomatskoj i međunarodnoj razini.
Zašto promišljanja o Papinim kontaktima sa svijetom islama, koja se temelje na dokumentu "Nostra Aetatum" i koja je u skraćenoj inačici izrekao Ivan Pavao II. tijekom svog putovanja u Nigeriju 1982. riječima: "Svi mi, kršćani i muslimani, živimo pod nebom jednog, milosrdnog Boga. Zajedno vjerujemo u jednoga Boga, Stvoritelja čovjeka. [...] Tako da se uistinu možemo zvati braćom i sestrama po vjeri u jedinoga Boga", vrijedi započeti od Manifesta vjere kardinala Müllera?
Ponajprije zato što se ispostavlja da sumnje koje je izrazio kardinal Müller sada ipak nemaju težinu, govoreći o papinskom – ili šire: o vatikanskom – djelovanju u muslimanskom svijetu, posebice s obzirom na učestalost kontakata s arapskim svijetom, šeicima, čelnicima međunarodnih organizacija te emirima Dubaija koji sve češće dolaze u Vatikan. Zamjera se i sve češćim kontaktima vatikanskog Državnog tajništva s partnerima koji su se prije činili nemogućima, poput Irana s čijim je predsjednikom Ebrahimom Raisijem papa Franjo telefonski razgovarao u studenom ove godine.
Nedavno su se čuli i skeptični i zabrinuti glasovi, kada je ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni najavio kako će papa Franjo od 1. do 3. prosinca sudjelovati na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, COP28, koja će se održati u Dubaiju. Zbog zdravstvenih razloga papa ipak nije otišao na put.
Je li drukčija politika moguća?
Franjo je od samog početka svog pontifikata nastojao poboljšati odnos Crkve s islamom i arapskim svijetom. Povijest prijateljstva između rabina Buenos Airesa, imama argentinske prijestolnice i kardinala Jorgea Bergoglia je anegdotalna, ali tu moramo tražiti najdublje razloge pokušaja pape Franje da produbi dijalog s islamskim svijetom.
Prvo Papino putovanje na Bliski istok, u Jordan, Palestinu i Izrael, bilo je znak važnosti ove regije za Papu i Vatikan. Odabir putovanja u ove zemlje, najzapaljivije mjesto na svijetu, kao drugo apostolsko putovanje Svetog Oca, bio je uostalom jasan signal i dokaz važnosti za Svetu Stolicu i samog Papu. I premda je kasnije došlo do stanke (ne računamo posjete europskim zemljama s većinski muslimanskim stanovništvom; Bosna i Hercegovina i Albanija) te je Papa putovao na druga mjesta, u međuvremenu su ipak bila dva važna putovanja.
Prvo od njih dogodilo se tijekom Papina posjeta Egiptu u travnju 2017., a drugo u veljači 2019., kada je Franjo postao prvi poglavar Katoličke crkve koji je kročio u Ujedinjene Arapske Emirate. Bili su to prijelomni događaji, oba su imala posljedice u svjetskim razmjerima, a posjet Ujedinjenim Arapskim Emiratima ostavio je veliki trag i u Vatikanu. Najviši dužnosnici Kurije tada su se zapitali bi li bilo bolje da Franjo ode u Katar i Oman ili u Bahrein, čiji je vladar prije četiri godine pozvao Papu. Međutim, Franjo je izabrao Ujedinjene Arapske Emirate jer je želio nastaviti dijalog s velikim imamom al-Azhara, Egipćaninom Ahmedom el-Tayebom, koji je započeo ranije 2017., a koji je organizirao međureligijski susret u Abu Dhabiju. Susret, koji je sponzoriralo Međunarodno muslimansko vijeće starijih sa sjedištem u Abu Dhabiju i koji je promoviran kao ključni element Godine tolerancije u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, bio je stoga vrlo važan za cijeli muslimanski svijet.
Zašto je papa Franjo popularan među muslimanima?
Možda je upravo zato što papa Franjo često posjećuje taj dio svijeta, vjerojatno jedan od najpopularnijih kršćana u povijesti arapskog svijeta. U Maroku ili Iraku nije teško pronaći ljude koji tvrde da im je najvažniji životni uzor papa Franjo. Jedan od pokazatelja poštovanja koje papa Franjo ima u arapskom svijetu jest podatak da se na Twitteru, nakon objavljene najave o njegovu susretu sa šeikom Al-Azharom, najvišim sunitskim vjerskim autoritetom, u nekoliko sati pojavilo više od dvjesto tisuća tvitova u vezi s ovim događajem.
Papina popularnost među muslimanima proistječe i iz njegova iskazivanja razumijevanja i poštovanja prema islamu kao religiji mira, kao u slučaju kada je Vatikan priznao postojanje palestinske države. Papa Franjo u svemu tome održava tradiciju Katoličke crkve nakon Drugoga vatikanskog koncila, u duhu dokumenta "Nostra Aetatis". Osim toga, papa Franjo jedan je od rijetkih svjetskih vođa koji se čvrsto zalaže protiv trgovine oružjem, ratova, monopola međunarodnih kompanija i drugih problema koji trenutačno pogađaju prvenstveno zemlje globalnog Juga – uglavnom islamske. Njegova popularnost nije samo rezultat aktivnosti u obrani okoliša ili zahtjeva da bogati Sjever svijeta preuzme odgovornost za ekstenzivno korištenje i iskorištavanje siromašnog Juga. Papa Argentinac zna sve to iz vlastitog iskustva. Ovi glasovi i stavovi u konačnici su zajednički i drugim duhovnim vođama.
Papa Franjo došao je s kraja svijeta, s periferije globalnog sela, kako bi proglasio da svakodnevna svetost nije u činjenju izvanrednoga, već u činjenju običnoga s iznimnom ljubavlju: otuda dolaze svi njegovi pozivi. Tajna karizme pape Franje u arapskom svijetu leži, prije svega, u njegovoj sposobnosti da malim stvarima vrati vrijednost i ključnu ulogu koju imaju u mijenjanju svijeta oko nas, kao i nas samih.