Papa Franjo: "Prinijeti, zahvaliti i dijeliti – radnje koje činimo i u euharistijskom slavlju"

Današnji nagovor pape Franje, koji je izrekao pred okupljenim vjernici na Trgu svetog Petra u Vatikanu, prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, ugodna vam nedjelja!

Evanđelje današnje liturgije govori nam o čudu kruhova i riba (usp. Iv 6,1-15). Čudo, odnosno "znak", čiji protagonisti čine tri geste koje će Isus ponoviti na Posljednjoj večeri: prinijeti, zahvaliti i dijeliti. To su radnje koje činimo i u euharistijskom slavlju. Razmislimo na trenutak o ovim gestama.

Prvo: prinositi. Evanđelje govori o dječaku koji ima pet kruhova i dvije ribe (usp. Ivan 6,9). To je gesta kojom prepoznajemo da imamo nešto dobro za dati i kažemo svoje "da", čak i ako je ono što imamo premalo u odnosu na potrebe. To je naglašeno u Misi kada svećenik prinosi kruh i vino na oltar, a svatko prinosi sebe, svoj život. To je gesta koja se može činiti malenom, ako pomislimo na goleme potrebe čovječanstva, baš kao pet kruhova i dvije ribe pred tisućama ljudi. Ali Bog ga čini materijalom, supstancom za najveće čudo koje postoji: ono u kojem On sam postaje prisutan među nama, za spasenje svijeta.

Na taj način razumijemo i drugu gestu: zahvaljivanje (usp. Iv 6,11). Reći Gospodinu s poniznošću, ali i s radošću: ''Sve što imam Tvoj je dar, a Tebi u zahvalu mogu vratiti samo ono što si mi prvi dao, zajedno sa svojim Sinom Isusom, dodajući tome ono što mogu: svoju siromašnu ljubav". To je trenutak blagoslova, kojim dajemo hvalu Bogu za Njegovu dobrotu, dok On svetkuje, posvećuje i umnaža "dva novčića" naših krhkih napora (usp. Lk 21,1-4).

I dolazimo do treće geste: dijeljenje (usp. Iv 6,11). U Misi je to pričest, kada zajedno pristupamo oltaru kako bismo primili Tijelo i Krv Kristovu: plod dara sviju koji je Gospodin preobrazio u hranu za sve. Lijep je to trenutak koji nas uči živjeti svaku gestu ljubavi kao dar milosti, kako za one koji daju, tako i za one koji primaju: prilika da rastemo zajedno kao braća, uvijek sve više ujedinjeni u ljubavi.

Stoga se možemo zapitati: vjerujem li doista, po milosti Božjoj, da imam nešto jedinstveno dati svojoj braći ili se osjećam anoniman, kao "jedan među mnogima"? Jesam li zahvalan Gospodinu za darove kojima mi neprestano iskazuje svoju ljubav? Doživljavam li dijeljenje s drugima kao trenutak susreta i međusobnog obogaćivanja?

Neka nam Djevica Marija pomogne s vjerom živjeti svako euharistijsko slavlje, te prepoznati i iskusiti svakoga dana čuda Božje milosti.