Papa Franjo: "Tko živi za sebe, nikad neće biti sretan"
Prenosimo u cijelosti nedjeljnju propovijed pape Franje sa Svete Mise na Korzici.
Ljudi pitaju Ivana Krstitelja: "Što nam je činiti?" (Lk 3,10). To je pitanje koje treba pažljivo slušati, jer izražava želju da se obnovi život, da se promijeni na bolje. Ivan naviješta dolazak dugo iščekivanog Mesije: oni koji slušaju Krstiteljevu propovijed žele se pripremiti za taj susret.
Evanđelje po Luki svjedoči da tu želju za obraćenjem izražavaju upravo oni najudaljeniji: ne farizeji i zakonici, nego carinici i vojnici koji pitaju: "Učitelju, što nam je činiti?" (Luka 3,12). Tko misli da je u pravu, ne mijenja se. Oni pak koji su smatrani javnim grješnicima žele prijeći iz nepoštenog i nasilnog ponašanja u novi život. Oni koji su daleko postaju nam bliski kad nam se Krist približi. Ivan, naime, ovako odgovara carinicima i vojnicima: činite pravdu; budite čestiti i pošteni (usp. Lk 3,13-14). Uključujući posebno posljednje i isključene, Gospodinov navještaj budi savjesti, jer On dolazi spasiti, a ne osuditi one koji su bili izgubljeni (vidi Lk 15,4-32).
Stoga, drage sestre i braćo, i mi danas činimo svojim pitanje koje je mnoštvo postavilo Ivanu Krstitelju. U ovom vremenu Došašća smognemo hrabrosti i bez straha upitajmo: “Što nam je činiti?” Zamolimo to iskreno, da pripravimo ponizno i povjerljivo srce za Gospodina koji dolazi.
Čitanja koje smo čuli povjeravaju nam dva načina čekanja Mesije: 'sumnjičavo' čekanje i radosno čekanje. Razmislimo o ovim duhovnim stavovima.
Prvi način čekanja, onaj sumnjivi, pun je nepovjerenja i tjeskobe. Onaj tko je svoj um zaokupio sebičnim mislima gubi radost duše: umjesto da ostane budan s nadom, on sumnja u budućnost. Potpuno zaokupljen svjetovnim planovima, on ne čeka djelo Providnosti. I onda dolazi spasonosna riječ svetog Pavla koja nas budi iz ove obamrlosti: "Ne budite zabrinuti ni za što" (Fil 4,6). Nemojte biti uznemireni, razočarani, tužni. Kako su raširena ova duhovna zla danas, osobito tamo gdje je konzumerizam raširen! Takvo društvo stari nezadovoljno, jer ne zna davati: tko živi za sebe, nikad neće biti sretan.
Apostol nam, međutim, nudi učinkovit lijek kada piše: "U svemu, molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem, očitujte svoje molbe Bogu" (Fil 4,6). Vjera u Boga daje nadu! Upravo ovih dana, tijekom kongresa koji se održao ovdje u Ajacciu, istaknuta je važnost njegovanja vjere, cijeneći ulogu pučke pobožnosti. Razmislimo o molitvi krunice: ako je ponovno otkrijemo i dobro prakticiramo, ona nas uči da naše srce bude usredotočeno na Isusa Krista, s kontemplativnim pogledom Marije. I pomislimo na bratovštine, koja mogu obrazovati u besplatnoj službi drugima, duhovnoj i tjelesnoj. Ova društva vjernika, tako bogate povijesti, aktivno sudjeluju u liturgiji i molitvi Crkve koju uljepšavaju pjesmom i narodnim pobožnostima. Preporučujem da članovi bratovština uvijek budu dostupni za pomoć, osobito najslabijima, čineći djelotvornom vjeru u ljubavi.
I odavde dolazimo do drugog stava: radosno čekanje. Kršćanska radost nije nimalo bezbrižna ni površna. Ona je radost srca, utemeljena na vrlo čvrstom temelju, koju prorok Sefanija, obraćajući se narodu, izražava ovako: radujte se, jer "Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni Spasitelj" (Sef 3, 17). Dolazak Gospodinov donosi nam spasenje: stoga je razlog za radost. Bog je "moćan", kaže Sveto pismo: On može otkupiti naše živote jer je sposoban učiniti ono što kaže! Naša radost stoga nije prividna utjeha, da bismo zaboravili tugu života. To je plod Duha po vjeri u Krista Spasitelja koji kuca na naše srce oslobađajući ga tuge i dosade. Stoga Gospodinov dolazak postaje slavlje puno budućnosti za sve narode: u društvu s Isusom otkrivamo istinsku radost življenja i davanja znakova nade koju svijet iščekuje.
Prvi od ovih znakova je znak mira. Onaj koji dolazi je Emanuel, Bog s nama, koji daje mir ljudima koje Gospodin ljubi (vidi Lk 2,14).
Dok se pripremamo primiti Ga, u ovo vrijeme Došašća, neka naše zajednice rastu u sposobnosti da prate svakoga, a posebno mlade na njihovu putu prema krštenju i sakramentima. Na Korzici ih, hvala Bogu, ima puno! Nastavite tim putem: Crkva je plodna kad je radosna. To je način našeg navještaja, koji svima donosi mir Gospodnji i svjetlo vjere.
Braćo i sestre, nažalost dobro znamo da ne manjka ozbiljnih razloga za patnju među narodima: siromaštvo, ratovi, korupcija, nasilje. Riječ Božja nas, međutim, uvijek ohrabruje. Pred razaranjima koja pritišću narode, Crkva naviješta izvjesnu nadu koja ne razočarava, jer Gospodin dolazi prebivati među nama. I tako naše zalaganje za mir i pravdu u njegovom dolasku dobiva neiscrpnu snagu.
U svim vremenima i svim nevoljama Krist je izvor naše radosti. Da je nosimo svuda, u srcu je uvijek čuvajmo. Tada ćemo svjedočiti nadu koja ne razočarava.
