"Dok oni izdaleka stižu pronaći Isusa, oni koji su u blizini ne čine ni korak prema betlehemskoj špilji. Kojoj skupini ljudi mi pripadamo?"
Donosimo prijevod podnevnog nagovora pape Franje, izrečenog na svetkovinu Bogojavljenja prije molitve Angelusa
Draga braćo i sestre, blagoslovljena vam svetkovina Bogojavljenja!
Crkva danas slavi Isusovo očitovanje, a evanđelje je usredotočeno na Mudrace koji na kraju dugog puta, vođeni zvijezdom, dolaze u Jeruzalem pokloniti se židovskom kralju (usp. Mt 2,1-12).
Obratimo li pažnju, otkrivamo nešto pomalo čudno: dok oni izdaleka stižu pronaći Isusa, oni koji su u blizini ne čine ni korak prema betlehemskoj špilji. Privučeni i vođeni zvijezdom, Mudraci su se suočili s ogromnim troškovima, stavili svoje vrijeme na raspolaganje i prihvatili rizike i neizvjesnosti kojih u tim vremenima nije nedostajalo. Ipak, svladavaju sve poteškoće kako bi vidjeli Kralja Mesiju, jer znaju da se događa nešto jedinstveno u povijesti čovječanstva i ne žele propustiti taj događaj.
Oni koji žive u Jeruzalemu, koji bi trebali biti sretniji i najspremniji doći, ostaju nepomični. Svećenici i teolozi ispravno tumače Sveto pismo i daju upute mudracima gdje pronaći Mesiju, ali se ne miču sa svojih “katedri”. Zadovoljni su onim što imaju i ne traže, ne misle da se isplati napustiti Jeruzalem.
Ta nas činjenica, braćo i sestre, potiče na razmišljanje i u određenom smislu izaziva, jer postavlja pitanje: kojoj kategoriji ja, mi danas pripadamo? Više smo slični pastirima, koji su te noći žurno otišli u špilju, i Mudracima s Istoka, koji su s pouzdanjem krenuli u potragu za Sinom Božjim koji je postao čovjekom; ili smo više poput onih koji, iako su Mu fizički vrlo blizu, ne otvaraju vrata svoga srca i svoga života, ostaju zatvoreni i neosjetljivi na Isusovu prisutnost? Postavimo si ovo pitanje: kojoj skupini ljudi pripadam? Prema jednoj predaji, četvrti Mudrac dolazi kasno u Jeruzalem, upravo za vrijeme Isusovog razapinjanja. Lijepa je to priča. Nije povijesno dokazana ali je lijepa. Zaustavio je putem kako bi pomogao potrebitima, dajući im vrijedne darove koje je ponio kako bi ih prikazao Isusu. Na kraju mu je prišao jedan starac koji mu je rekao: „Uistinu, kažem ti, sve ono što si učinio najmanjima, meni si učinio.“
Zamolimo Djevicu Mariju da nam pomogne, kako bismo, nasljedujući pastire i Mudrace, mogli prepoznati Isusa u svojoj blizini, u Euharistiji, u siromahu, u napuštenima, u bratu i sestri.
