Duh Sveti je Onaj koji nam daje istinsku molitvu

Papa Franjo nastavio je ciklus kateheza “Duh i zaručnica. Duh Sveti vodi Božji narod prema Isusu, našoj nadi”, a danas je govorio na temu “Duh posreduje za nas”. Papino obraćanje prenosimo u cijelosti. Na samom početku, prije uobičajenog tijeka opće audijencije, sv. Otac je stavio ružu pred kip Virgen de los Desamparados - Blažene Djevice Marije zagovornice siromašnih, nemoćnih  zaštitnice Valencije koja je pod vodom i trpi. Želio je da je danas s njima bude taj kip kojega su Papi darovali upravo stanovnici Valencije, njihove zaštitnice. Pozvao je da se danas na poseban način pomolimo za Valenciju i druge dijelove Španjolske koja trpe zbog potopa.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Posvećujuće djelovanje Duha Svetoga, kao i po Božjoj riječi i sakramentima, izražava se u molitvi i upravo tome želimo posvetiti današnje razmatranje – molitvi. Duh Sveti je u isto vrijeme subjekt i objekt kršćanske molitve. On je taj koji daruje molitvu i On je Onaj koji nam je darovan po molitvi. Molimo da primimo Duha Svetoga i primamo Duha Svetoga da bismo mogli istinski moliti, to jest kao djeca Božja, a ne kao robovi. Razmislimo malo o ovome: moliti kao sinovi Božji, ne kao robovi. Treba se moliti u slobodi. Kažemo: danas moram moliti ovo, ovo i ovo jer sam obećao ovo, ovo i ovo. Ako ne, ići ću u pakao. Ne, to nije molitva. Molitva je u slobodi. Moliš kada ti Duh pomaže moliti; moliš kada u srcu osjetiš potrebu za molitvom. A kada ništa ne osjećaš, zastani i pitaj se kako to da ne osjećaš potrebu za molitvom: što se događa u mom životu? Spontanost u molitvi ono je što nam najviše pomaže. Upravo to znači moliti kao sinovi Božji, ne kao robovi.

Prvo, moramo moliti da primimo Duha Svetoga. Postoji, u tom smislu, vrlo precizna Isusova riječ u Evanđelju: „Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!“ (Lk 11,13). Svatko od nas malenima znade dati dobre stvari, bili oni naša djeca, bilo nećaci ili unuci ili pak prijatelji. Dječica od nas uvijek dobivaju dobre stvari. Kako onda Otac ne će nama dati Duha Svetoga? To nas treba ohrabriti kako bismo išli naprijed.  U Novom zavjetu vidimo kako Duh Sveti uvijek silazi tijekom molitve. Silazi na Isusa u krštenju u Jordanu, dok  "se molio" (Lk 3,21); i silazi na učenike na Pedesetnicu, dok "svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi" (Dj 1,14).

To je jedina "moć" koju imamo nad Božjim Duhom, a to je moć molitve. Duh ne odolijeva pred molitvom. Molimo i doći će.  Na gori Karmel lažni Baalovi proroci, prisjetimo se tog dijela iz Biblije, trudili  su se da zazovu vatru s neba na svoju žrtvu, ali ništa se nije dogodilo jer su bili idolopoklonici, klanjali su se Bogu koji ne postoji. Ilija se počeo moliti i vatra je sišla i progutala paljenicu (usp. 1 Kr 18,20-38). Crkva vjerno slijedi taj primjer: uvijek ima na usnama molitvu "Dođi!" svaki put kad se obraća Duhu Svetome. Posebno se to događa u Misi gdje poput rose silazi i posvećuje kruh i vino za euharistijsku žrtvu.

Ali, postoji i drugi aspekt, koji je za nas najvažniji i ohrabrujući: Duh Sveti je Onaj koji nam daje istinsku molitvu. Sveti Pavao kaže: „Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete. " (Rim 8,26-27).

Istina je, ne znamo moliti. Trebamo učiti svakog dana. Razlog ove slabosti naše molitve u prošlosti je bio izražen jednom jedinom riječi, korištenom na tri različita načina: kao pridjev, kao imenica i kao prilog. Lako ju je zapamtiti, čak i onima koji ne znaju latinski, a vrijedi imati ju na umu, jer sama sadrži cijelu raspravu. Mi ljudi smo rekli izreku “mali, mala, male petimus”, što znači: loši (mali), tražimo pogrješne stvari (mala) i na pogrješan način  (male). Isus kaže: „Tražite najprije Kraljevstvo Božje, a sve će vam se ostalo dodati“ (Mt 6,33); umjesto toga tražimo prije svega višak, to jest svoje interese puno puta, a potpuno zaboravljamo tražiti Kraljevstvo Božje. Zamolimo Gospodina Kraljevstvo, a s njime ćemo dobiti sve. 

Duh Sveti, da, dolazi u pomoć našoj slabosti, ali čini nešto još puno važnije: potvrđuje nam da smo djeca Božja i u naša usta stavlja vapaj: „Otac!" (Rim 8,15; Gal 4,6). Ne možemo reći „Oče, Abba“, ne možemo reći ''Oče'' bez snage Duha Svetoga. Kršćanska molitva nije čovjek koji s jedne strane slušalice razgovara s Bogom s druge strane, ne, Bog je taj koji moli u nama! Po Bogu se Bogu molimo. Moliti znači staviti sebe u Boga kako bi Bog u nama molio. 

Upravo se u molitvi Duh Sveti objavljuje kao "Paraklet", odnosno naš Zagovornik i Branitelj. On nas ne optužuje pred Ocem, nego nas brani. Da, on nas brani, on nas uvjerava u činjenicu da smo grješnici (usp. Iv 16,8), ali to čini kako bismo mogli uživati u radosti Očeva milosrđa, a ne da nas uništi besplodnim osjećajima krivnje. Čak i kad nas naše srce optužuje, On nas podsjeća da je "Bog veći od našega srca" (1 Iv 3,20). Bog je veći od našega grijeha. Svi smo grješnici, ali zamislimo, možda netko od vas se jako boji stvari koje je učinio, boji se da ga Bog ne bio izgrdio, boji se puno toga i ne uspijeva pronaći mir. Pomoli se. Zazovi Duha Svetoga i On će te naučiti kako tražiti oprosti. Znajte ovo: Bog ne zna baš gramatiku i kada mi zamolimo oproštenje, ne pušta da dovršimo: ''Op…'', ne pušta da izgovorimo riječ 'oprosti'. Oprašta nam prije nego što izgovorimo, oprašta nam uvijek, uz nas je uvijek kako bi nam oprostio. Učini to prije nego mi izgovorimo riječ oprost. Kažemo: ''Op….'', i Otac nam je već oprostio. Oprašta uvijek.

Duh Sveti posreduje za nas, ali nas također uči da posredujemo, zauzvrat, za svoju braću; posreduje za nas i uči nas posredovati za druge. Uči nas zagovornoj molitvi. Moliti za drugog, za bolesnika, zatvorenika, moliti i za svekrvu i moliti uvijek. Ova je molitva posebno je Bogu ugodna jer je najslobodnija i najviše bez interesa. Kad svatko moli za svakoga, događa se – rekao je sveti Ambrozije – da svatko moli za svakoga; molitva se umnaža. Molitva je takva. Evo tako dragocjenog i potrebnog zadatka u Crkvi, osobito u ovom vremenu priprave za Jubilej: sjediniti se s Tješiteljem koji "zagovara sve nas prema Božjim naumima". Ali, molim vas, ne molite kao papagaji! Ne molimo: bla, bla, bla, ne. Reci „Gospodine“, ali reci to srcem. „Gospodine, pomogni mi! Volim Te, Gospodine!“ I kada molite Očenaš, kažite „Oče, Ti si moj Otac“. Molite srcem, ne ustima. Ne budite kao papagaji!

Neka nam Duh pomogne u molitvi, jer nam je to jako potrebno.