Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 9. listopada

OPĆA AUDIJENCIJA

Trg sv. Petra

Srijeda, 9. listopada 2024.

CIKLUS KATEHEZÂ: DUH I ZARUČNICA. DUH SVETI VODI BOŽJI NAROD USUSRET ISUSU, NAŠOJ NADI

8. „Svi se napuniše Duha Svetoga“.

Duh Sveti u Djelima apostolskim

Čitanje: Dj 11, 15-17

[Petar prozbori i reče]: »I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je’, govoraše on, ‘krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?«

U tekstu koji slijedi uključeni su i nepročitani dijelovi koje se također donosi kao da su izgovoreni.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U nizu naših kateheza o Duhu Svetom i Crkvi danas za okosnicu uzimamo Djela apostolska.

Izvještaj o silasku Duha Svetoga na Pedesetnicu počinje opisom nekih pripremnih znakova – gromoglasnog vjetra i ognjenih jezika – ali nalazi svoj zaključak u izjavi: „svi se napuniše Duha Svetoga“ (Dj 2,4). Sveti Luka – koji je napisao Djela apostolska – ističe da je Duh Sveti Onaj koji osigurava univerzalnost i jedinstvo Crkve. Neposredni učinak „ispunjenosti Duhom Svetim“ jest to da apostoli „počeše govoriti drugim jezicima” i izađoše iz dvorane Posljednje večere kako bi navješćivali Isusa Krista mnoštvu (usp. Dj 2,4 sl.).

Time je Luka želio istaknuti sveopće poslanje Crkve, kao znaka novoga jedinstva među svim narodima. Na dva načina vidimo kako Duh radi na jedinstvu. S jedne strane potiče Crkvu da izlazi van, kako bi mogla primiti sve veći broj ljudi i narodâ, a, s druge, sabire ju iznutra kako bi učvrstio postignuto jedinstvo. Uči je da se proširuje toliko da zahvati cio svijet (univerzalnost) i da se sabire u jedinstvu: sveopća i jedna – to je otajstvo Crkve.

Prvi od ta dva pokreta – univerzalnost – vidimo u 10. poglavlju Djela apostolskih, u zgodi Kornelijeva obraćenja. Na dan Pedesetnice apostoli su propovijedali Krista svim Židovima i onima koji su opsluživali Mojsijev zakon, neovisno o tom kojem narodu pripadaju. Bila je potrebna još jedna „pedesetnica“ vrlo slična prvoj, ona u kući satnika Kornelija, da navede apostole da prošire obzor i sruše posljednju barijeru, onu između Židova i pogana (usp. Dj 10 – 11).

S tim širenjem u narodima ide ukorak zemljopisno širenje. Pavao – čitamo u istim Djelima (usp. 16,6-10) – htio je navješćivati Evanđelje u novim krajevima Male Azije; ali, pisano je, „ih je Duh Sveti spriječio“; htio je prijeći u Bitiniju, „ali im ne dopusti Duh Isusov“. Odmah se otkriva razlog te iznenađujuće zabrane Duha: sljedeće noći Apostol u snu dobiva nalog da prijeđe u Makedoniju. Evanđelje je tako napustilo svoju kolijevku Aziju i ušlo u Europu.

Drugi pokret Duha Svetoga – onaj koji stvara jedinstvo – vidimo na djelu u 15. poglavlju Djela apostolskih, na takozvanom Jeruzalemskom saboru. Problem je kako postići to da postignuta univerzalnost ne ugrozi jedinstvo Crkve. Duh Sveti ne ostvaruje uvijek jedinstvo iznenada, čudesnim i odlučnim zahvatima, kao na Pedesetnicu. On to čini također – i to u većini slučajeva – skrovitim radom, poštivanjem ljudskih ritmova i razlika, preko osoba i institucija, molitvom i susretljivošću. Na sinodalan način, rekli bismo danas. To se, naime, dogodilo na Jeruzalemskom saboru u vezi pitanja obvezâ Mojsijevog zakona koje treba nametnuti obraćenicima s poganstva. Njegovo rješenje naviješteno je cijeloj Crkvi poznatim riječima: „Zaključismo Duh Sveti i mi…“ (Dj 15,28).

Sveti Augustin objašnjava jedinstvo koje izvodi Duh Sveti slikom koja je postala klasična: „Što je duša tijelu čovječjemu, to je Duh Sveti tijelu Kristovu koje je Crkva“ [1]. Ta nam slika pomaže shvatiti nešto važno. Duh Sveti ne odjelotvoruje jedinstvo Crkve izvana; ne ograničava se na to da nam zapovijedi da budemo ujedinjeni. On sâm je „veza jedinstva“. On je tvorac jedinstva Crkve.

Kao i uvijek, završavamo mišlju koja nam pomaže prijeći s Crkve kao cjeline na svakoga pojedinog od nas. Jedinstvo Crkve je jedinstvo među osobama i ne postiže se za radnim stolom, nego u životu. Svi želimo jedinstvo, svi ga želimo od sveg srca; ali ga je tako teško postići da su, i u braku i obitelji, zajednica i sklad među stvarima koje je najteže postići, a još više sačuvati.

Razlog je taj što, istina, svatko želi da dođe do jedinstva, ali na tragu vlastitog pogleda, ne misleći na to da onaj drugi možda ne misli isto o takvom gledanju na jedinstvo. Na taj način jedinstvo se naprosto samo udaljava. Jedinstvo Pedesetnice, po Duhu, postiže se kad nastojimo u središte staviti Boga, a ne sebe same. I jedinstvo kršćana gradi se na taj način: ne čekajući da drugi dođu do nas tu gdje mi jesmo, nego koračajući zajedno ususret Kristu.

Molimo Duha Svetoga da nam pomogne da budemo oruđe jedinstva i mira.

——————————————-

[1] Discorsi, 267, 4.

_____________________________

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima

[…] Neka listopad, posvećen molitvi krunice, bude dragocjena prilika za prepoznavanje važnosti te tradicionalne marijanske molitve. Potičem sve da svaki dan molite krunicu, prepuštajući se s povjerenjem u Marijine ruke. Njoj, brižnoj Majci, povjeravamo patnje i želju za mirom naroda koji trpe ratno ludilo, a posebno izmučenu Ukrajinu, Palestinu, Izrael, Mjanmar i Sudan.

Moj blagoslov svima!