''Pismo napisano Duhom Boga živoga: Marija i Duh Sveti''

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Među različitim sredstvima kojima Duh Sveti vrši svoje djelo posvećenja u Crkvi – Riječ Božja, sakramenti, molitva – postoji jedno sasvim posebno, a to je marijanska pobožnost. Današnji katolički teolozi tradicionalnoj izreci "Ad Iesum per Mariam", odnosno "Isusu po Mariji", daju novo i ispravnije značenje. Pravi i jedini posrednik između nas i Krista, kojeg je kao takvog označio sam Isus, jest Duh Sveti. Marija je jedno od sredstava koje Duh Sveti koristi da nas dovede Isusu. Sveti Pavao definira kršćansku zajednicu kao "pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima." (2 Kor 3,3). Marija, kao prva učenica i lik Crkve, također je pismo napisano Duhom Boga živoga. Upravo zato je mogu "znati i čitati svi ljudi" (2 Kor 3,2), čak i oni koji ne znaju čitati teološke knjige, oni "maleni" kojima su, kako kaže Isus, otkrivene tajne Kraljevstva, skrivene od mudrih (vidi Mt 11,25). Govoreći svoje "da, fiat, neka mi bude" na Anđelov navještaj, komentirao je Origen, Marija je kao da je rekla Bogu: "Evo me, ja sam ploča koju treba napisati: neka Pisac piše što hoće, čini sa mnom što želi Gospodar svega''. U to je vrijeme bio običaj pisati na voštanim pločama; danas bismo rekli da se Marija nudi Bogu kao prazna stranica na kojoj On može napisati što god hoće. Marijino "da", zapisao je poznati egzeget, predstavlja "vrhunac svakog religioznog ponašanja pred Bogom, budući da ona na najviši način izražava pasivnu raspoloživost spojenu s aktivnom spremnošću, najdublju prazninu koja ide do najveće punine".

Evo kako je Majka Božja oruđe Duha Svetoga u Njegovu djelu posvećenja. Usred beskrajne bujice riječi izgovorenih i napisanih o Bogu, Crkvi i svetosti (koje je vrlo malo, ako ih uopće ima, u stanju pročitati i razumjeti u cijelosti) Ona nam predlaže samo dvije riječi koje svatko, pa i najjednostavniji, može izgovoriti u svakoj prilici: ''Evo me'' i ''Fiat / Neka mi bude''. Marija je ta koja je rekla "da" Bogu i svojim primjerom i svojim zagovorom nas nuka da i Njemu kažemo svoj "da", svaki put kad se nađemo pred poslušnošću koju treba izvršiti ili kušnjom koju moramo svladati. U svakom razdoblju svoje povijesti, a posebno u ovom trenutku, Crkva se nalazi u situaciji u kojoj se nalazila kršćanska zajednica nakon Isusova Uzašašća na nebo. Ona treba naviještati Evanđelje svim ljudima, ali čeka "silu odozgor" da bi to mogao učiniti. I nemojmo zaboraviti da su u tom trenutku, kako čitamo u Djelima apostolskim, učenici bili okupljeni oko ''Marije, Isusove majke'' (Dj 1,14).Istina je da su s Njom bile i druge žene u Cenakulu, ali Njezina prisutnost je drugačija i jedinstvena među svima. Između Nje i Duha Svetoga postoji jedinstvena i vječno nerazoriva veza koja je sama Kristova osoba, "začet po Duhu Svetom i rođen od Marije Djevice" (Vjerovanje). Evanđelist Luka namjerno ističe podudarnost između silaska Duha Svetoga na Mariju u vrijeme Navještenja i Njegova dolaska na učenike na Pedesetnicu, koristeći neke identične izraze u oba slučaja.

Franjo Asiški u jednoj od svojih molitvi pozdravlja Djevicu kao "kćer i službenicu Svevišnjega Kralja Oca nebeskoga, majku presvetoga Gospodina Isusa Krista, zaručnicu Duha Svetoga". Kćeri Očeva, Majko Sinova, Zaručnice Duha Svetoga! Marijin jedinstveni odnos s Trojstvom ne bi se mogao ilustrirati jednostavnijim riječima.
Kao i sve slike, ovu "zaručnicu Duha Svetoga" ne treba apsolutizirati, već uzeti zbog tolike istine koju sadrži, a to je vrlo lijepa istina. Ona je zaručnica, ali je još prije toga učenica Duha Svetoga. Od Nje učimo biti poslušni nadahnućima Duha, posebno kada nam On predlaže da "brzo ustanemo" i odemo pomoći nekome tko nas treba, kao što je Ona učinila odmah nakon što je Anđeo otišao od Nje (vidi Luka 1,39).