"Kršćani neka grade jedinstvo ljubeći se kao braća i sestre"
Posljednjega dana svojega apostolskog putovanja u Turskoj, Papa je sudjelovao u Božanskoj liturgiji.
Papa Lav XIV. je na svom posljednjem susretu u Istanbulu, prije oproštaja od Turske i polaska prema Libanonu, sudjelovao na događaju kojim se zaključilo “hodočašće na mjesta gdje se održao prvi ekumenski sabor u povijesti Crkve” te je još jednom zazvao nužnu zauzetost za postizanje stvarne zajednice među kršćanskim Crkvama.
Svečani napjevi koji su ispunjavali obred i plamen svijeća – svjetlo Kristovo i simbol vjere – određivali su ritam božanske liturgije pravoslavne tradicije, uronjene u polutamu Patrijarhalne crkve svetog Jurja u Fanaru, na dan slavlja svetog Andrije apostola, zaštitnika Carigradske Crkve.
Papa je sudjelovao u slavlju, u nazočnosti oko 400 osoba, kojim je predsjedao patrijarh Bartolomej I., a na kraju obreda zajedno su udijelili ekumenski blagoslov.
U svom je govoru Lav XIV. podsjetio na zagrljaj u Jeruzalemu 1964. godine, između pape Montinija i tadašnjeg ekumenskog patrijarha, koji je označio početak pomirenja između katolika i pravoslavnih nakon stoljeća raskola. To je bio zagrljaj kojim su željeli izbrisati “iz pamćenja Crkve” ono što je dovelo do međusobnih izopćenja 1054. godine. Taj je čin, riječima Lava XIV., “otvorio put pomirenja, mira i rastućeg zajedništva između katolika i pravoslavnih, koje je raslo i zahvaljujući čestim kontaktima, bratskim susretima i plodnom teološkom dijalogu.” Također, istaknuo je i tri izazova koja stoje na putu mira i zajedništva.
Kako bismo ostali vjerni Gospodinovoj volji da se brinemo ne samo za našu braću i sestre u vjeri, nego za cijelo čovječanstvo i za sav stvoreni svijet, naše su Crkve pozvane zajedno odgovoriti na nasilja koja su blizu i daleko: katolici i pravoslavci pozvani su biti graditelji mira. To zasigurno znači djelovati i donositi odluke i znakove koji izgrađuju mir, ali ne zaboravljajući da mir nije samo plod ljudskog nastojanja, nego dar Božji. Zato se mir traži molitvom, pokorom, kontemplacijom, živim odnosom s Gospodinom koji nam pomaže razlučiti riječi, geste i djela koja treba poduzeti kako bi ona doista bila u službi mira.
Drugi izazov s kojim se naše Crkve moraju suočiti jest prijeteća ekološka kriza koja, kako je Vaša Svetost često podsjećala, zahtijeva istinsku duhovnu preobrazbu kako bismo promijenili smjer i očuvali stvoreni svijet. Katolici i pravoslavci pozvani su surađivati na promicanju nove svijesti u kojoj se svi osjećaju čuvarima stvorenoga koje nam je Bog povjerio.
Treći izazov koji želim spomenuti jest uporaba novih tehnologija, osobito na području komunikacije. Svjesni golemih prednosti koje one mogu pružiti čovječanstvu, katolici i pravoslavci moraju zajedno djelovati kako bi promicali njihovu odgovornu uporabu u službi cjelovitog razvoja osoba i sveopću dostupnost kako ti darovi ne bi bili rezervirani samo za mali broj ljudi i interese nekolicine povlaštenih.
U odgovoru na ove izazove, uvjeren sam da svi kršćani, pripadnici drugih religijskih tradicija i mnoge žene i muškarci dobre volje mogu surađivati u skladu i raditi za opće dobro, istaknuo je Papa.
Patrijarh Bartolomej I. je izrazio radost i zahvalnost što je mogao primiti Papu, naglašavajući veze bratstva koje su povezivale dvije Crkve i koje su nametale obvezu zajedničkog rada na tome da se svijetu “navijesti radosna vijest o spasenju”.
Na ovaj svečani jubilejski dan ne samo da nas sabire spomen na prvopozvanog apostola, nego i prisutnost među nama dragocjenih svetih moći dvojice apostola braće, koje su nam milostivo darovali Vaši prethodnici. Nadalje, ne možemo zanemariti da je ikona poljupca svetih Petra i Andrije već više od pola stoljeća simbol našega zajedničkog hodočašća prema kršćanskom jedinstvu, neprestano podsjećajući svijet: “Našli smo Mesiju”.
Kao nasljednici dvojice svetih apostola, utemeljitelja naših Crkava, osjećamo se povezanima duhovnim bratstvom koje nas obvezuje marljivo raditi na naviještanju poruke spasenja svijetu. Vaš blagoslovljeni današnji posjet, kao i razmjena izaslanstava naših Crkava o prigodi naših prijestolnih svetkovina, ne mogu se svesti na puki protokol; naprotiv, oni vrlo konkretno i osobno izražavaju našu duboku predanost potrazi za kršćanskim jedinstvom i naš iskreni vapaj za obnovom potpune crkvene zajednice.