Papa Lav XIV. u FAO-u: Glad je kolektivni neuspjeh, zločin je upotrebljavati je kao ratno oružje

Pravi je zločin vidjeti izgladnjela lica i prazne želuce, tone bačene hrane i mnoštvo ljudi koji kopaju po smeću, mršavu djeca i polja spaljena ratovima koji dopuštaju da se glad koristi kao oružje. Koristeći slikovite, snažne i dirljive izraze kako bi osudio glad kao kolektivni neuspjeh, etičku aberaciju i povijesnu krivnju, papa Lav XIV. je danas, 16. listopada, održao govor u posjetu Organizaciji za prehranu i poljoprivredu (FAO) u Rimu. Povod je obilježavanje Svjetskog dana hrane i 80. godišnjice osnutka te organizacije Ujedinjenih naroda kojoj danas pripadaju 194 zemlje, a koja se bavi razvojem, prehranom, produktivnošću i globalnim gospodarskim rastom.

Međunarodna zajednica ne smije okrenuti glavu na drugu stranu
Pred 1200 sudionika prisutnih na događaju, Sveti Otac je govorio o mnoštvu onih koji nemaju pristup pitkoj vodi, hrani, osnovnoj liječničkoj skrbi, pristojnom smještaju, osnovnom obrazovanju ili dostojanstvenom radu. Pozvao je da dijelimo bol onih koji se hrane samo očajem, suzama i bijedom te potaknuo da se ne zaborave ljudi osuđeni na smrt i patnju u Ukrajini, Gazi, Haitiju, Afganistanu, Maliju, Srednjoafričkoj Republici, Jemenu i Južnom Sudanu. Međunarodna zajednica ne smije okrenuti glavu na drugu stranu. Moramo preuzeti njihovu bol kao svoju – napomenuo je rimski biskup.

Želja za mirom i pomaganju gladnima
Izražavajući želju da posvuda zavlada mir, Petrov nasljednik je rekao da ako iskorijenimo glad, taj mir će biti plodno tlo iz kojeg će niknuti opće dobro svih naroda. Stoga je pozvao na djelovanje koje proizlazi iz savjesti o još uvijek aktualnoj tragediji gladi i pothranjenosti. Nemaju samo poduzetnici, dužnosnici ili politički čelnici zadatak okončati ta zla, nego svi moramo pridonijeti rješavanju tog problema – međunarodne agencije, vlade, javne institucije, nevladine organizacije, akademska zajednica i civilno društvo, kao i svaki pojedinac koji u tuđoj patnji mora prepoznati nešto svoje. Onaj tko trpi glad nije stranac. To je naš brat i moramo mu pomoći bez oklijevanja – istaknuo je papa Lav XIV.

Glad negira ljudsko dostojanstvo
Cilj je okončati to stanje koje negira ljudsko dostojanstvo, ugrožava željeni razvoj, nepravedno prisiljava mnoge ljude da napuste svoje domove i sprječava razumijevanje među narodima. U tom smislu Papa je podsjetio na cilj „Nulta glad“, odnosno okončanje gladi u svijetu, koji stoji u Agendi 2030. Ujedinjenih naroda. To će biti moguće – rekao je – samo ako postoji stvarna volja da se to postigne, a ne samo svečane izjave.
Više od 670 milijuna ljudi svakodnevno odlazi na počinak bez hrane
Kako bi potkrijepio svoju osudu i poziv na djelovanje, rimski biskup je istaknuo nekoliko dramatičnih podataka: 673 milijuna ljudi u svijetu odlazi na počinak bez hrane, a još 2,3 milijuna ne mogu si priuštiti prehranu koja zadovoljava osnovne nutritivne potrebe. To nisu samo statistike jer iza tih brojki stoje slomljeni životi, ranjive zajednice ili majke koje ne mogu nahraniti vlastitu djecu - napomenuo je Papa te dodao:

Možda je najdirljiviji podatak onaj o djeci koja pate od pothranjenosti, s posljedičnim bolestima te zakašnjelim motoričkim i kognitivnim razvojem. To nije slučajnost, već jasan znak prevladavajuće neosjetljivosti, gospodarstva bez srca, upitnog razvojnog modela te nepravednog i neodrživog sustava raspodjele resursa.

Dopustiti da u doba tehnologije i znanja milijuni ljudskih bića žive i umiru kao žrtve gladi, predstavlja kolektivni neuspjeh, etičku aberaciju i povijesnu krivnju – rekao je Petrov nasljednik.

Zločin gladi kao ratno oružje
Zločin je također rat koji je ponovno počeo upotrebljavati hranu kao oružje. Sve se više udaljavamo od konsenzusa koji su države jednom izrazile, a koji namjerno izazivanje gladi i svjesno sprječavanje pristupa hrani za zajednice ili čitave narode smatra ratnim zločinom – napomenuo je Sveti Otac.  

Podsjetio je također na osudu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda koje je upotrebu gladi protiv civila proglasilo metodom ratovanja. Međutim, čini se da je sve to palo u zaborav. S boli svjedočimo stalnoj upotrebi te okrutne strategije koja osuđuje muškarce, žene i djecu na glad, uskraćujući im najosnovnije pravo: pravo na život – kazao je Papa te dodao:

Šutnja onih koji umiru od gladi odzvanja u savjesti svih ljudi, iako je se često ignorira, utišava ili iskrivljuje. Ne možemo tako nastaviti, jer glad nije čovjekova sudbina, nego njegova propast. Ojačajmo, stoga, svoje zalaganje kako bismo ispravili taj skandal!

Rimski biskup je nadalje rekao da je glad vapaj koji se uzdiže do neba i koji zahtijeva brzi odgovor svake nacije, svake međunarodne organizacije, svake regionalne, lokalne ili privatne institucije. Nitko ne može ostati po strani u neumornoj borbi protiv gladi - napomenuo je - To je borba svih nas.

Nečuveni paradoksi i užasni prizori
Papa Lav XIV. je zatim naveo nekoliko takozvanih „nečuvenih paradoksa“ osuđujući ih u obliku pitanja: Kako možemo i dalje tolerirati da se bacaju ogromne količine hrane, dok mnogo ljudi pokušava pronaći u smeću nešto što bi mogli pojesti? Kako objasniti nejednakosti koje nekolicini omogućuju da imaju sve, a mnogima da nemaju ništa? Zašto se odmah ne zaustave ratovi koji uništavaju polja prije nego što unište gradove, dovodeći do prizora nedostojnih ljudi, gdje se njihovi životi - a osobito životi djece – polako gase, umjesto da ih se štiti? Gledajući te prizore stječe se dojam da smo postali apatični svjedoci razarajućeg nasilja – primijetio je Sveti Otac te dodao - Humanitarne tragedije trebale bi nas probuditi iz kobne tromosti u koju smo uronili i potaknuti nas da postanemo graditelji mira, opremljeni ljekovitim balzamom za kojim čeznu otvorene rane u samom srcu čovječanstva.
Iznad slogana i oštrih političkih paradigmi
Rimski biskup je pozvao na bistrinu i hrabrost za buduće generacije, ali i za političke i društvene vođe koji ne mogu nastaviti s podjelama, trošeći vrijeme i sredstva na beskorisne i zagrižljive rasprave, dok oni kojima bi trebali služiti i dalje ostaju zaboravljeni i iskorištavani za parcijalne interese. Upozorio je nadalje da se ne možemo ograničiti samo na govore o vrijednostima, nego ih moramo i živjeti, jer slogani ne izvlače ljude iz bijede.

Hitno je potrebno prevladati tako oštru političku paradigmu koja se temelji na viziji koja nadilazi dominantni pragmatizam koji osobu zamjenjuje profitom. Nije dovoljno pozivati na solidarnost: moramo osigurati sigurnost hrane, pristup resursima i održivi ruralni razvoj – istaknuo je papa Lav XIV. te pozvao na obnovljeno zalaganje koje će pozitivno utjecati na živote onih koji su prazna želuca i koji od nas očekuju konkretna djela koja će ih podići iz njihove bijede.

Važnost žene
U ovoj borbi protiv gladi, Sveti Otac je podsjetio na važnost uloge koju imaju žene, koja je neophodna, ali često nedovoljno cijenjena:

Žene su prve koje bdiju da ne manjka kruha, koje siju nadu u brazde zemlje, koje mijese budućnost rukama otvrdnulim od napornog rada. U svakom kutku svijeta, žena je tihi arhitekt preživljavanja, metodična čuvarica stvorenog svijeta.

Međunarodna suradnja
Petrov nasljednik se osvrnuo i na važnost multilateralizma pred štetnim iskušenjima koja teže nametanju autokratskog pristupa u sve raširenijem i povezanijem svijetu. Više nego ikad potrebno je hrabro preispitati načine međunarodne suradnje, kako bi se najsiromašnijim zemljama osiguralo da se njihov glas čuje bez filtra, da se stvarno upoznaju njihove potrebe i da im se ne nameću rješenja proizvedena u dalekim uredima ili prožeta ideologijama. Pritom je istaknuo:

Izgladnjela lica mnogih koji i dalje pate pozivaju nas i potiču da preispitamo svoje stilove života, svoje prioritete i svoj način življenja u današnjem svijetu.

Nitko ne smije ostati zaboravljen
Papa Lav XIV. je na kraju upozorio da ne možemo težiti pravednijem društvenom životu ako nismo spremni osloboditi se apatije koja opravdava glad poput pozadinske glazbe na koju smo navikli, kao problem koji se ne može riješiti ili koji jednostavno smatramo tuđom odgovornošću. Ne možemo od drugih očekivati da djeluju ako mi sami ne ispunjavamo svoje obveze. Svojim nesudjelovanjem postajemo sukrivci u promicanju nepravde. Ako smo, međutim, spremni dijeliti ono što smo primili, moći ćemo sa sigurnošću i hrabrošću reći da nismo nikoga zaboravili – zaključio je Sveti Otac.