Potrebe osoba s invaliditetom kroz pogled fizioterapeuta
Razgovor sa Sašom Dmitrovićem, fizioterapeutom iz Petrinje.
Fizioterapeuti ne samo da pomažu prevenirati ozljede, već njihov obim posla zauzima široku lepezu u rehabilitaciji povrijeđenih sportaša, rekreativaca, bolesnika i osoba s invaliditetom. U ovom ćemo se tekstu skoncentrirati upravo na ove potonje jer njima su fizioterapeuti itekako potrebni. Saša Dmitrović dolazi iz Petrinje i prvostupnik je fizioterapije. S nama je podijelio neka svoja profesionalna iskustva.
“Imam otvoren obrt te radim s raznim korisnicima, među kojima su i osobe s invaliditetom. Neke od osoba s kojima radim su i djeca. Najčešće dijagnoze s kojima se susrećem su mikrocefalija, cerebralna paraliza i stanja iza cerebralnog inzulta (moždani udari). Na žalost mogu konstatirati kako je osoba s invaliditetom u našem društvu sve više dok je zdravstvenog osoblja sve manje te nerijetko osobe s invaliditetom ostaju bez potrebne adekvatne pomoći i podrške okoline”, ispričao nam je Saša.
Kroz svakodnevne razgovore s osobama s invaliditetom Saša upoznaje njihove potrebe, želje, nadanja ali doznaje i mnogo lijepih stvari. Nažalost, nekako uvijek prevladaju negativnosti i problemi s kojima se susreću, a koje bismo kao kolektiv trebali okrenuti na bolje.
“Trenutno je dosta aktualna tema osobnih asistenata koji su prijeko potrebni osobama s invaliditetom kako bi se obitelj odmorila ili obavila nešto drugo, a da nemaju stres zbog brige kako je njihov bolesni ukućanin. Jedan od primjera potrebe za asistentima koji sam doživio je i taj da je jedna obitelj htjela upisati dijete u vrtić, pa su ih odbili iako je to dijete mentalno potpuno zdravo i komunicira, a izgovor je bio da je “premalo teta u vrtiću” i da nema osobnih asistenata, čime mu je uskraćena mogućnost prilagodbe u okolinu i društvo njegove dobi. U toj dobi bilo bi dobro da djeca vide, primijete i imaju priliku upoznati osobe s invaliditetom kako bi razvijali empatiju prema njima, te kako bi bili spremni pomoći kada zatreba.”
Na tom tragu u nastavku se osvrnuo na sveprisutni problem s kojim se svi susrećemo u Republici Hrvatskoj, a to je funkcionalnost sustava i organizacija.
“Odrasle osobe imaju podosta poteškoća sa sustavom, komisijama za procjenu invalidnine, parkirnim mjestima koje obično zauzmu bahati vozači. Zagreb recimo ima puno bolju infrastrukturu za kretanje u invalidskim kolicima od manjih sredina (kao što je Sisak ili Petrinja) te osobe s invaliditetom teško mogu prelaziti prepreke poput rubnjaka ili ući u ljekarnu. Vidio sam nekoliko objekata u našoj okolini koji imaju rampe koje više izgledaju poput "lansirnih rampi" jer je nagib toliko velik da se ni zdrave osobe ne mogu njima uspeti… Naravno, to je tako da se zadovolji propis a ne potreba osoba s invaliditetom.”
“Kao fizioterapeut smatram da bi svi trebali biti svjesni da su osobe s invaliditetom sastavni dio društva i jedni od nas. Iste su to osobe koje do jučer nisu imale CVI ili prometnu nesreću s teškim posljedicama i kroz suživot s njima trebamo učiti kako im pomoći i kako zajedno graditi sretnije društvo”, zaključio je Saša.
*Glavni cilj otvaranja naše nove rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.
