Analiza Zakona o osobnoj asistenciji
Već smo se ranije uvjerili kako ponekad zakoni mogu biti kamen spoticanja, no što je s ovim zakonom?
"Zakon o osobnoj asistenciji" (dalje: Zakon) donio je Hrvatski sabor na sjednici 28. lipnja 2023. godine. Što se sve predviđa ovim zakonom? Koliko je zakon kvalitetan i primjenjiv u stvarnom životu? Svakako, ovaj zakon, koji je stupio na snagu s ciljem poboljšanja kvalitete života, prepoznaje potrebu za osobnom asistencijom kao osnovnim pravom, a ne povlasticom. S obzirom na društveni i emocionalni utjecaj koji ima na mnoge obitelji, zakon zaslužuje dublju analizu kako bismo razumjeli njegov stvarni potencijal i izazove.
Zakon predviđa pravo na usluge osobne asistencije za osobe s težim i teškim invaliditetom. Prema članku 5, pravo na osobnu asistenciju priznaje se osobama koje zadovoljavaju kriterije, a čiji invaliditet značajno ograničava samostalno obavljanje osnovnih dnevnih aktivnosti. Zakon obuhvaća niz usluga, uključujući pomoć pri osobnoj higijeni, kretanju, kućanskim poslovima i pristupu društvenim aktivnostima, kako bi se omogućilo dostojanstvenije i aktivnije uključivanje u zajednicu. Jedan od ključnih elemenata Zakona je naglašavanje individualnog pristupa. Svaka osoba s invaliditetom može ostvariti različitu razinu pomoći, ovisno o svojim potrebama i životnim okolnostima. Takav pristup odražava važnost poštovanja jedinstvenosti svake osobe i njenih potreba, umjesto nametanja standardiziranih rješenja.
Prema odredbama Zakona, usluga osobne asistencije financira se iz državnog proračuna, dok će za njenu provedbu biti zadužene nadležne institucije socijalne skrbi. Ministarstvo nadležno za socijalnu skrb zaduženo je za raspodjelu sredstava i nadzor nad kvalitetom pruženih usluga. Time država preuzima financijsku odgovornost za uslugu koja je dugi niz godina bila dostupna tek putem projekata nevladinih organizacija, osiguravajući stabilnost i kontinuitet ovih prijeko potrebnih usluga.
Jedna majka iz Zagreba, čije je dijete s invaliditetom sada obuhvaćeno zakonom, opisuje to kao "promjenu koja donosi olakšanje cijeloj obitelji." Naglašava kako Zakon znači nešto poput "imati nekoga tko će mi pomoći s osnovnim stvarima, a to znači da mnogo lakše možemo funkcionirati kao obitelj jer dolazi do značajnog rasterećenja kućnog budžeta", kaže ona.
Za mnoge osobe s invaliditetom, osobna asistencija nije luksuz, već sredstvo koje im omogućava da se osjećaju kao vrijedni članovi zajednice. Često uz pomoć osobnih asistenata, osobe s invaliditetom mogu se uključiti u obrazovne i radne aktivnosti, društvene interakcije i aktivan život u svojoj zajednici. Zakon nastoji osigurati da se svakome tko ima pravo na ovu uslugu omogući pristup profesionalnoj i kvalitetnoj pomoći, čime se doprinosi ravnopravnosti i uključenosti.
Pored svih navedenih benefita, treba izdvojiti i neke potencijalne poteškoće koje će se očito morati rješavati "u hodu", a o kojima Zakon možda nije vodio prevelikog računa. Neki upozoravaju da će kapacitet socijalnih službi biti nedostatan kako bi se zadovoljila povećana potražnja za asistentima. Također, regulacija uvjeta rada za osobne asistente postavlja dodatne izazove. Svi sektori u RH su pogođeni nestašicom (adekvatnih) radnika, što se isto tako reflektira na pitanje osobne asistencije i socijalnu službu, koja nerijetko zna biti meta medijskih kuća uslijed raznih skandala.
Bilo kako bilo, "Zakon o osobnoj asistenciji" ima mnoge benefite koji će zasigurno olakšati (i uljepšati) svakodnevicu osobama s invaliditetom. Međutim, kao i ostali zakoni u RH, i ovaj će se morati strogo i pravilno primjenjivati, da se ne bi dogodilo ono već toliko puta u nas viđeno - imamo dobre zakone koji se loše provode.
*Glavni cilj otvaranja naše rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.
