Priča o patnji, teškim trenucima i roditeljskoj ljubavi

Anđela i Ivan Karlović upoznali su se na prvoj godini fakulteta u studentskom domu. Povezale su ih zajedničke vrijednosti, a u brak su ušli nakon dugogodišnjeg hodanja. Nešto više od dvije godine nakon što su dobili prvu kćer Anu, rodila se i Mia.

Njeno rođenje bilo je neizvjesno kao i cijeli njezin kratki život. Već na ultrazvuku su doktori primijetili da nešto nije u redu s njom. Nešto u trenutku začeća bilo je krivo te je Mia zbog toga imala nedovoljno velik mozak. Mjesec dana prije njenog rođenja, roditelji su saznali i da im najstarija kći Ana ima metaboličku bolest – fruktozemiju. 

Anđela se prisjeća kako je to razdoblje bilo iznimno teško za nju jer nije znala hoće li njeno dijete uopće preživjeti. Međutim, Mia se na koncu rodila i nakon nekoliko dana je bila izvan životne opasnosti te je prebačena u Klaićevu bolnicu gdje je boravila sljedeća tri mjeseca. Iako je bila izvan životne opasnosti, njeno stanje je bilo poprilično loše.  

"Tko to njeno stanje nije vidio i doživio, ne može uopće pojmiti kako je ona izgledala. Nije mogla samostalno disati, nosila je prvo cjevčicu, a kasnije kanilu. Pa su joj ugradili cjevčicu za hranjenje. Imala je stalne infekcije, epileptične napade, konstantno su joj mjerili natrij u krvi pa su to morali nadoknađivati...svašta je tu bilo. Nakon što smo vidjeli to njeno stanje, shvatili smo da se s time nećemo moći samostalno doma nositi. Nismo se mogli brinuti za tako teško bolesno dijete, pogotovo zbog toga što nam je i najstarija kći Ana bila u takvom stanju pa je morala često ići na kontrole. Stoga smo se odlučili za Specijalnu bolnicu u Gornjoj Bistri. Tamo je naša Mia provela ostatak svog života" – prisjetila se Anđela. 

Ivan iskreno priznaje da mu se u početku, dok je Anđela još bila u trudnoći, bilo teško nositi s tim dijagnozama. Dodaje kako su mu na pamet padala i brza rješenja poput pobačaja. No, kada su živahnu Miu vidjeli na ultrazvuku – nikom više nije palo na pamet uopće pomisliti na pobačaj. 

"Kada se osvrnemo na sve to, danas bismo napravili isto. U svakoj situaciji bismo je pokušali spasiti i sve bismo učinili da se rodi. Jer su trenuci koje smo imali s njom bili neprocjenjivi. Kada sve zbrojimo i oduzmemo, ona je bila pravi blagoslov za našu obitelj. Bilo bi to sve nekako drukčije da smo tada donijeli pogrešnu odluku, za koju vjerujem da bismo se uvijek pitali što bi bilo da ju nismo donijeli. Danas nemamo nikakvih dilema oko toga i zadovoljni smo te zahvalni na poklonjenih 50 mjeseci koje smo dobili s Miom. Rekao bih da nas je to iskustvo iznimno obogatilo te da je svaki trenutak koji smo imali s njom vrijedio više od cijelog života neke djece koju uzimaš zdravo za gotovo" – zaključio je Ivan. 

Mia je preminula u četvrtoj godini života. Oboje ističu kako im je pouzdanje u Gospodina pomoglo u cijelom tom razdoblju. Ivan navodi kako su ga posebno tješile biblijske knjige: Knjiga o Jobu i Knjiga Sirahova te da im je pomoglo zajedničko čitanje knjige 'U Tvojoj prisutnosti'. Supružnici Karlović zaključuju kako ih je Bog vodio cijelim putem te da bez Njega ne znaju kako bi se nosili sa svime. Zaključuju kako ni danas nije jednostavno te da ima raznih poteškoća u obitelji, ali ističu i kako ima puno čudesnih te lijepih trenutaka za koje vrijedi živjeti. 

Cijelo svjedočanstvo pogledajte ovdje. 

*Glavni cilj otvaranja naše rubrike “Vrijediš više” jest pokazati svakoj osobi s invaliditetom (tjelesnim ili psihičkim) da je vrijedna, nezamjenjiva i potrebna društvu u kojem živi. Uz to, svaka osoba posjeduje intrinzično dostojanstvo ljudske osobe i moraju joj biti osigurana sva osnovna ljudska prava. Nastojimo donositi svjetlost u tmurnu svakodnevnicu i boriti se protiv svakog oblika stereotipa i predrasuda, kao i protiv nasilja koje bi bilo usmjereno prema osobama s invaliditetom. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.