Priča o Rakeshu
Razgovor s Indijcem koji u Zagrebu radi kao vozač taksija.
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, u 2023. godini izdano je više od 100.000 radnih dozvola za strane radnike, od čega značajan broj otpada na radnike iz dalekoistočnih zemalja. Strani radnici su najviše zaposleni u sektoru građevine (oko 40%), dok ostatak čine ugostiteljstvo, turizam, uslužne djelatnosti (uključujući dostavu) i poljoprivreda. Prema dostupnim podacima, sve više radnika iz dalekoistočnih zemalja poput Nepala, Filipina, Indije, Kine i Vijetnama i dalje pristiže u Hrvatsku gdje većinom rade slabije plaćene poslove - većinom građevinske, poslove dostave i prijevoza. Ovdje se želimo osvrnuti na ove potonje.
Svjedoci smo povećanog broja dolazaka stranih radnika iz dalekoistočnih zemalja posebice u posljednje dvije godine, odnosno s prestankom korona-krize. Velik broj radnika došao je u Zagreb i sada su svakodnevna pojava na našim prometnicama, posebice kada govorimo o poslovima dostave hrane i taksi prijevozu.
Tako sam prije koji tjedan s prijateljem sjeo u taksi koji nas je trebao odvesti na drugi kraj grada. Dočekao nas je veseli tamnoputi vozač koji nas je odmah po ulasku srdačno pozdravio na, doduše, lošem engleskom jeziku. I tako smo krenuli u jednu izuzetno zanimljivu vožnju tijekom koje smo saznali više o našem vozaču.
Zvao se Rakesh i u Hrvatsku je došao iz daleke Indije iz grada Chennaia. Brzo smo se „skompali“ jer sam igrom slučaja već otprije poznavao jednog Indijca iz istog grada, pa nam je on bio neka vrsta poveznice. I tako nam je Rakesh ispričao kako je ostavio ženu i četvero djece kako bi došao u Hrvatsku. Glavni cilj mu je omogućiti svojoj obitelji bolji život (vjerojatno je mnogo takvih doseljenika koji imaju slične životne priče), a priliku za to prepoznao je upravo u Hrvatskoj.
Zanimalo nas je kako se snašao u Hrvatskoj i što mu se sviđa a što ne. Rakesh je odgovorio kako mu se sviđa Zagreb, da je sve puno bolje nego u Chennaiu, posebice što se tiče gužve na cestama. Prijatelj i ja smo se s iznenađenjem pogledali dok je govorio o gužvama jer je za nas Zagreb svakim danom sve više prometno zagušen, ali tko zna kakva je tek situacija u nama nepoznatoj Indiji kada je Rakeshu ovdje dobro.
„Ljudi su odlični. Sviđa mi se način života ovdje. Dosta je opuštena atmosfera. Ali, čini mi se da su cijene previsoke. Hrana u trgovini je previše skupa. Kada bih preračunao eure u rupije bili bi to enormni iznosi. Vi u Europi zapravo jako dobro živite i imate i više nego što vam je potrebno“, rekao je Rakesh boreći se s engleskim padežima.
Kasnije sam se malo zamislio nad tim izgovorenim riječima. Zapravo je ovaj simpatični Indijac pogodio u srž - mi (Hrvati) zapravo često nismo svjesni koliko toga imamo. Htjedoh postaviti još koje pitanje ali već bijasmo pristigli na naše odredište. Za kraj smo još uspjeli saznati kako radi za 675 eura neto i ima osiguran smještaj s joj dvanaestoricom radnika iz Indije, Nepala i Filipina.
„Drži se Rakesh i sretno“, rekoh na odlasku pozdravivši ga. Vjerojatno ga više nikada neću sresti. Samo se nadam kako će uspjeti u svome naumu i pomoći svojoj obitelji. U toj misiji želim mu svu sreću.
*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.