Sigurnost djece i maloljetnika u Republici Hrvatskoj

Petak 20. studenog 2024. zauvijek će ostati zapamćen kao tužan dan kada je Hrvatska zavijena u crno nakon stravičnog događaja koji se dogodio u Osnovnoj školi Prečko. Na kraju drame koja je potrajala veći dio dana saznali smo tužan kraj: devetnaestogodišnji je muškarac nožem ozlijedio sedmero ljudi. Sedmogodišnji učenik preminuo je uslijed napada, a napadač (inače bivši učenik te škole) je ozlijedio još nekoliko djece i razrednu učiteljicu. Već su prve informacije bile izuzetno šokantne, ljudi su s nevjericom čitali portale i gledali vijesti koje su pristizale sa svih strana. ''Je li ovo moguće? Kako se takvo nešto moglo uopće dogoditi kod nas?'' Pitanja je bilo puno, a odgovora vrlo malo.

Do tada smo slične scenarije mogli promatrati samo putem medija. Većinom bi se tako nešto događalo daleko od naših očiju, u SAD-u ili u drugim europskim zemljama. Međutim, posljednjih godina stravični školski pokolji sve su se više približavali našoj domovini. Prošlogodišnji pokolj u Beogradu u kojem je trinaestogodišnji dječak ubio devetero učenika i školskog zaštitara, svakako je trebao biti alarm upozorenja da bi se sličan scenarij mogao dogoditi i u Hrvatskoj. Zbog toga su neki stručnjaci odmah konstatirali kako je bilo pitanje vremena kada će se nešto slično dogoditi kod nas. Bilo je tu glasova kako je ovo, premda stravičan, ipak izolirani slučaj i sl.

Pokušajmo sada odgovoriti na prvo pitanje iz podnaslova, jesmo li postali nesigurno društvo? Hrvatska je i dalje vrlo sigurna država, štoviše, sigurnija od mnogih europskih zemalja. Naravno da velika i nagla promjena stanovništva sa sobom nosi mnoga sigurnosna pitanja i da će uvijek biti mentalno bolesnih osoba koje mogu nauditi sebi i drugima. Nažalost, svaki izgubljeni život nemjerljiva je tragedija i više ga ne možemo vratiti. Međutim, iz ovog tužnog primjera trebamo izvući najbolje pouke i predložiti rješenja, prije svega kako prevenirati svaki oblik nasilja. 

Je li rješenje zapošljavanje zaštitara u svakoj školi? Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, na kraju školske godine 2022./2023. u Republici Hrvatskoj djelovalo je 888 matičnih i samostalnih osnovnih škola koje su u svom sastavu imale 1088 područnih škola ili odjela. To bi značilo da bismo trebali zaposliti najmanje 1088 zaštitara koji bi radili u školama. Postavlja se pitanje gdje ćemo pronaći toliki broj ljudi osposobljenih za zaštitarski posao. Isto tako, iz beogradskog primjera nam je jasno kako ni zaštitar ne može pomoći´ako se netko odluči za pokolj. Uvođenje zaštitara ili pak detektora metala može sa sobom povući negativni nusprodukt, netko bi tako mogao umjesto s nožem u školu doći s automatskom puškom... Svakako, o svemu treba voditi računa, razina sigurnosti mora biti podignuta, a do nje neka razgovorom dođu stručnjaci i odgovorne osobe. Ono što je sigurno, nema mjesta širenju panike.

Što je sa zaključavanjem škola? Ovo je vrlo dobar prijedlog. Škole bi svakako trebalo zaključavati, a svaka škola trebala bi imati vrata koja se mogu lako otvoriti s unutarnje strane, ali koja se ne mogu otvoriti izvana. To je dobra preventivna mjera, ali ona ne će riješiti problem nasilja u društvu. Nasilje će uvijek pronaći način da pruži svoje zle pipke i naudi onim nedužnima.

Kako onda osigurati zaštitu i sigurnost onih najranjivijih među nama? Zaštita djece i maloljetnika u Republici Hrvatskoj svakako zahtijeva integrirani pristup koji uključuje jačanje pravnog okvira, učinkovitiju provedbu postojećih zakona te multidisciplinarnu suradnju svih relevantnih dionika društva. Prije svega, nužno je unaprijediti sustav socijalne skrbi kroz povećanje kapaciteta stručnih službi, kao što su centri za socijalnu skrb i savjetovališta, osiguravajući dostupnost podrške i pravovremenu reakciju na potencijalne ugroze. Izuzetno je važna i edukacija roditelja, odgojno-obrazovnog osoblja i šire zajednice. Uvijek treba staviti naglasak na prevenciju nasilja, pri čemu bi posebna pažnja trebala biti posvećena prepoznavanju i prijavljivanju rizičnih situacija.

Zaključno, možemo reći: u Hrvatskoj je sigurnost djece i maloljetnika još uvijek na visokom nivou, ali je stravičnim događajem u Prečkom povjerenje roditelja u sustav obrazovanja itekako poljuljano. Ne zaboravimo i strah koji se uvukao u mnoge domove i koji je prvenstveno ostavio duboke rane na svim učenicima koji pohađaju spomenutu školu. Trebamo raditi na većoj sigurnosti djece i maloljetnika te prevenirati svaki oblik nasilja. Nije vrijeme za širenje panike, ali vrijeme je za trijeznost i oprez jer nasilje nikad ne spava. 

U Republici Hrvatskoj 21. prosinca proglašen je Danom žalosti. Neka nam to bude opomena kako se više nikad nešto slično ne bi dogodilo. 

*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.