'Euharistija nije nešto što je povlašteno samo svetcima, ona je kruh grješnika'

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas se u Italiji, ali i diljem svijeta, slavi svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Današnje Evanđelje govori o posljednjoj večeri. Isusove riječi i geste dodiruju nam srce. Dok su blagovali, On uze kruh, izreče blagoslov, pa razlomi, dade im i reče: 'Uzmite, ovo je tijelo moje'.

Tako, u jednostavnosti, Isus nam daruje najveći sakrament. To je Njegova ponizna gesta dijeljenja. Pred kraj svoga života, ne dijeli kruh kako bi nahranio mnoštvo, već lomi samoga sebe u pashalnoj noći učenicima. Tako nam Isus pokazuje da je dubina, bogatstvo života, u darivanju, i pokazuje nam kako je najvažnije služiti.

Mi danas nalazimo Božju veličinu u jednom komadiću kruha, u krhkosti koja nadilazi dijeljenja. Upravo je krhkost riječ koju bih htio naglasiti. Isus se čini krhkim, kao kruh koji se lomi. Upravo je u tome Njegova snaga. U Euharistiji se nalazi krhkost i snaga, snaga ljubavi, jer Krist se čini malenim kako bi bio prihvaćen. Snaga ljubavi koja se dijeli, kako bi nas hranila i darivala nam život. Ta nas snaga ljubavi ujedinjuje.

Postoji još jedna snaga koja se nalazi u krhkosti Euharistije, a to je snaga ljubavi prema onima koji griješe. Upravo u noći u kojoj je Isus izdan, daje nam kruh života. Daje nam najveći dar, dok sam doživljava takvu bol u srcu. Učenik, koji s Njim blaguje, izdaje ga. No, Isus na zlo odgovara većim dobrom. Na Judino 'ne' odgovara milosrdnim 'da'. Ne kažnjava grješnika, već za njega daruje život. Kad primamo Euharistiju, Isus isto čini s nama. Poznaje nas, zna da smo grješnici. Ali, ne oklijeva ujediniti svoj život s našim.

Euharistija nije nešto što je povlašteno samo svetcima, ona je kruh grješnika. Zbog toga nas Krist potiče da uzmemo i jedemo. Svaki put kad primamo Kruh života, Isus daje novi smisao našoj krhkosti, podsjeća nas da smo u Njegovim očima vrjedniji nego što mi to mislimo. Time nam poručuje da je zadovoljan ako s Njim dijelimo svoju krhkost, podsjeća nas da se Njegovo milosrđe ne boji naše bijede. No, iznad svega, ozdravlja nas s ljubavlju od te krhkosti koju ne možemo sami izliječiti.

Razmislimo koje su to krhkosti, možda oprostiti onima koji su nam učinili zlo ili kad se udaljavamo od drugih, kad se zatvaramo u same sebe, ona krhkost kad plačemo nad samima sobom.

Ne možemo se sami izliječiti, On na svojom prisutnošću i kruhom liječi. Euharistija je učinkovit lijek protiv svih zatvorenosti. Kruh života ozdravlja našu rigidnost, okrutnost, pretvarajući ju u nježnost. Euharistija nas čini sličnima Kristu, čini nas da budemo u mogućnosti darivati se braći, da odgovaramo s dobrim i iziđemo iz samih sebe i s ljubavlju gledamo slabosti drugih. Tako Bog čini s nama, to je logika Euharistije. Primamo Isusa koji nas ljubi i ozdravlja od slabosti, kako bismo druge ljubili i pomogli im u njihovoj slabosti.

Danas smo u Liturgiji časova molili četiri retka koji su sažetak Isusova života. Oni kažu da se Isus rađajući učinio našim suputnikom, u posljednjoj večeri dao se kao hrana, uzišao na križ i platio za nas. Sada kraljuje na nebu. On je naša nada koju tražimo, jer znamo da nas iščekuje. Neka Djevica Marija, u kojoj se Bog utjelovio, pomogne u tome da naš život postane dar i kako bi Euharistija od nas mogla učiniti dar za druge.