Kardinal Parolin: Darivanje organa čin je ljubavi koja se ne predaje pred smrću

Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin u utorak, 17. veljače posjetio je i blagoslovio novoobnovljeni odjel dijalize u Dječjoj bolnici Bambino Gesù u Rimu te sudjelovao na konferenciji "Kultura darivanja", istaknuvši da svaki doprinos postaje "Providnost koja prolazi kroz ljudske ruke", prenosi Vatican News.

Promišljajući o naravi darivanja u vremenu u kojemu se sve mjeri u kategorijama dobiti, učinka i korisnosti, kardinal Parolin postavio je pitanje: Što možemo darovati? Mnogo toga – štoviše – možemo darovati sve. Novac, koji nadahnut ljubavlju postaje sredstvo pravednosti; organ, kao potvrdu ljubavi koja nadilazi smrt; te vrijeme, koje u današnjem ubrzanom svijetu postaje jedan od najuzvišenijih oblika ljubavi.

U panel-raspravi sudjelovali su i Tiziano Onesti, predsjednik bolnice Bambino Gesù; dr. Francesco Emma i dr. Isabella Guzzo, predstojnici pedijatrijske nefrologije i dijalize te programa transplantacije bubrega; Paolo Bonassi, glavni direktor za društveni utjecaj banke Intesa Sanpaolo, koja je financirala obnovu; te pacijent Samuele Galimberti, koji je iznio svoje svjedočanstvo. Susret je moderirao novinar Tg1 za područje Vatikana, Ignazio Ingrao.

Novčano darivanje kao konkretan oblik ljubavi

– Darivanje je tih, ali iznimno snažan jezik kojim muškarci i žene izražavaju ono najbolje u sebi – istaknuo je kardinal Parolin, napominjući kako nas velikodušnost izvodi iz zatvorenosti u sebe i otvara prema drugima. Premda darivanje poprima različite oblike, svi oni proslavljaju Boga kada se vrše čista srca i nakana.

Novčano darivanje, koje se često smatra najjednostavnijim i najmanje duhovnim oblikom, može postati konkretan izraz ljubavi. Na to je, podsjetio je kardinal, ukazao i sam Isus spominjući udovicu koja je u Hramu priložila nekoliko sitnih novčića – naizgled beznačajnih, ali dragocjenih po svojem značenju.

– Moramo se pouzdati u Boga, ali On djeluje po ljudima – sažeo je kardinal. Ekonomska velikodušnost, naglasio je, vraća dostojanstvo i omogućuje buduću skrb. Zahvalio je svima koji podupiru bolnicu Bambino Gesù, istaknuvši da ne čine samo velikodušnu gestu, nego sudjeluju u poslanju skrbi i nade, čuvajući život i dostojanstvo.

Darivanje organa: nadilaženje patnje

Kardinal je potom govorio o darivanju organa, osobito značajnom činu na odjelima dijalize. Ono odražava Kristove riječi: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje." Taj čin dobiva još dublje značenje kada roditelj, usred neizmjerne patnje zbog gubitka, uspije drugima darovati život, nadu i budućnost – nadvladavajući očaj i pružajući drugom djetetu mogućnost odrastanja.

– Ljudski je život odnos i zajedništvo; u darovanom tijelu kuca ljubav koja se ne predaje pred smrću – naglasio je.

Dar vremena u užurbanom svijetu

– Znati slušati, pratiti, ostati uz nekoga. Reći nekome: važan si mi – istaknuo je kardinal važnost dara vremena dostupnog svima. Također je podsjetio na brojne volontere koji tiho pomažu bolesnicima i njihovim obiteljima, utjelovljujući prispodobu o milosrdnom Samarijancu – zaustavljajući se, približavajući i skrbeći. Zahvalio je i liječnicima, medicinskim sestrama i zdravstvenim djelatnicima, čija su zanimanja istinska zvanja koja zahtijevaju sjedinjenje "stručne osposobljenosti i ljudskosti".

Svaki čin skrbi, naglasio je, konkretan je odgovor na Isusovu zapovijed: "Bijah bolestan i pohodiste me" te gradi bratstvo koje postaje stvarna potpora i prijateljstvo, a ne tek teorija. Kardinal je ponovio da se "kvaliteta jedne civilizacije mjeri njezinom sposobnošću da skrbi za najslabije", podsjetivši kako u korijenu svakoga dara stoji duboka istina: spoznaja da smo i sami sve primili kao dar.

Svjedočanstvo Samuela

Sedamnaestogodišnji Samuele Galimberti, koji je prije transplantacije bubrega bio podvrgnut peritonejskoj i hemodijalizi, također je posvjedočio o svojem iskustvu. Zahtjevno liječenje primoralo ga je da veći dio adolescencije – razdoblja bezbrižnoga druženja – provede ponajprije u bolnici, uključujući i prvi dan srednje škole.

Psihološki teret doveo ga je do gubitka nade, sve dok nije stigao dugo očekivani "poziv za bubreg". Od toga je trenutka započeo "novi život". Samuele je narastao trideset centimetara, dobio na težini i postigao uspjehe u sportu. Prošloga kolovoza u Njemačkoj postao je svjetski prvak na 5.000 metara na Svjetskim igrama transplantiranih.

– Svake večeri molim dvaput – jednom Bogu, a jednom za svoga darivatelja, koji je moj anđeo čuvar. On mi je spasio život –  posvjedočio je da nije zaboravio one koji su mu pomogli.

Zaključujući susret predsjednik bolnice podsjetio je da ulaganje u djecu predstavlja "istinsku dobrobit jedne zajednice" te izrazio nadu u kvalitativni iskorak u nadilaženju prevladavajuće kulture profita.