Mons. Jurkovič: 'Potrebna veća pozornost prema posljedicama pandemije'
Nadbiskup Ivan Jurkovič izrazio je strah od posljedica širenja koronavirusa, onih očitih i onih manje primjetljivih, ali koje zbog toga nisu manje ozbiljne.
Iskreni dijalog kao sredstvo pozitivnoga utjecaja u svijetu. Tim je riječima nadbiskup Jurkovič započeo svoje izlaganje na šestom godišnjem sastanku o međureligijskom dijalogu, održanom 24. veljače o temi 'Uloga vjere u vrijeme koronavirusa'.
Zahvaljujući na početku uglednim osobama nazočnima na sastanku, nadbiskup je istaknuo zajedničko uvjerenje koje ih je potaknulo na sudjelovanje na tom skupu. Svatko od nas, iz osobnoga iskustva, poznaje vrijednost i važnost vlastite religije u svojem životu, piše Vatican News.
– Ova nam godišnja konferencija pomaže podijeliti ono što je za nas najvažnije, u duhu povjerenja i bratstva, tako da možemo učiti jedni od drugih, uzajamno si pomagati i zajedno rasti u međusobnom poštovanju – primijetio je nadbiskup.
Nadbiskup Jurkovič potom se osvrnuo na temu susreta. Naglasio je kako je zapanjujuće razmišljati o činjenici da prije malo više od godinu dana nitko nije poznavao tu bolest, niti je mogao zamisliti da bi mogla tako uznemiriti cijeli svijet. Svaki je vidik našega života potresen: stotine je tisuća ljudi umrlo; bezbroj osoba trpi zbog teških zdravstvenih kriza; brojna su poduzeća u cijelom svijetu zatvorena, a neka se od njih više ne će biti u stanju ponovno otvoriti; nacionalna gospodarstva su uništena; blokirana je proizvodnja; na mnogo je mjesta obrazovanje svedeno na virtualno poučavanje ili je potpuno prekinuto, a siromašna su stanja dovedena do potpunoga sloma.
– Najteže su posljedice pandemije imali migranti, izbjeglice, domorodački narodi, djeca, majke te najranjivije osobe. Ljude koji su već živjeli u velikom siromaštvu i koji su s pandemijom još više osiromašili i umrli zbog bijede treba ubrojiti među žrtve te velike pošasti, kao one koji su bili zaraženi – ističe.
Nadbiskup nije zanemario ni druge posljedice pandemije, one koje nisu toliko dodirljive, ali su jednako štetne. Ono što najviše uznemiruje, što se tiče virusa, jesu unutarnje krize. Zdravstvene mjere koje su primijenjene u čitavom svijetu doista su potrebne kako bi se zajamčila sigurna sredina za sve ljude. Ipak, izoliranje u kućama, kao i prijeko potrebna maska, patnja zbog gubitka posla, uz nemogućnost fizičkoga dodira s obitelji i prijateljima, imali su, i još uvijek imaju, snažne psihološke, emotivne i duhovne posljedice na svakoga od nas.
– Vjera nas uči gledati dalje od nas samih i naših neposrednih potreba. Nije slučajna podudarnost činjenica da najveći dio glavnih vjerskih tradicija snažno ističe nezainteresiranu ljubav, dajući svakomu od nas pripadajuću odgovornost brige o našoj braći i sestrama. Papi Franji i Svetoj Stolici veoma je stalo do toga da zajamče da pandemija koronavirusa ne će dovesti do još tragičnijih posljedica – poručio je.
Na kraju je spomenuo i ovogodišnji Papin govor Diplomatskom zboru ovjerovljenom pri Svetoj Stolici. Pandemija, koja nas je primorala trpjeti duge mjesece izolacije i, često, samoće, istaknula je potrebu svakog pojedinca za ljudskim odnosima.
– Snažni u svojim tradicijama i vjerskim uvjerenjima, svi možemo svjedočiti da su vrijednost i važnost njegovanja duhovnoga zdravlja, ukorijenjenoga u bratstvu i u nadi, najdjelotvorniji način za ozdravljenje svijeta koji nas okružuje – riječi su pape Franje koje je ponovio nadbiskup Jurkovič.