Papa članovima Rimske kurije: 'Svrstavanje u 'lijevo' ili 'desno' kvari narav Crkve'

Papa Franjo održao je govor članovima Kardinalskog zbora i Rimske kurije u prigodi godišnjeg susreta i poradi čestitanja Božića. Papa je u govoru razmišljao o krizi prouzročenoj pandemijom, koja nas upozorava na osuđivanje Crkve na brzu ruku, s njezinim prijašnjim i sadašnjim skandalima. Osim toga, preporučio je da se kriza ne miješa sa sukobom, jer kriza obično ima pozitivan završetak, dok sukob uvijek potiče protivnost. Stoga je potaknuo na traženje poniznosti kako bismo mogli reći da je vrijeme krize vrijeme Duha, jer tko krizu ne gleda u svjetlu Evanđelja, ograničava se na obdukciju mrtvaca.

Papa se u razmišljanju nadahnuo njemačkom filozofkinjom Hannom Arendt, koja je, na ruševinama totalitarizama XX. stoljeća, prepoznala da se čudo koje čuva svijet nalazi u nekoliko riječi kojima je Evanđelje navijestilo Radosnu vijest: 'Dijete se rodilo među nama'.

– Zbog toga pravo mjesto nalazimo samo ako smo razoružani, ponizni, ostvarujući u sredini u kojoj živimo program života koji predlaže sveti Pavao, ili zamišljajući se u prizoru jaslica, kako zahtijeva sveti Ignacije Lojolski. To je još više potrebno u prigodi ovoga Božića pandemije, zdravstvene, gospodarske, društvene, i čak crkvene krize, koja je pogodila cijeli svijet u kojemu je postala stvarnost koju svi dijele. To je zlo nezanemarivi kamen kušnje, ali istodobno velika prigoda za obraćenje i vraćanje vjerodostojnosti – kazao je Sveti Otac.

Spomenuvši potom primjere Abrahama, Mojsija, Ilije, Ivana Krstitelja, Pavla iz Tarza te samoga Isusa, koji javni život započinje iskustvom krize proživljene u kušnjama, kako bi potom prošao onu u Getsemanskom vrtu, papa Franjo istaknuo je da naše crkvene analize katkad izgledaju kao priče bez nade, dok nada uspijeva istaknuti ono što naši kratkovidni pogledi nisu u stanju vidjeti.

– Osim toga, Bog i dalje daje da se razvija sjeme u Njegovu kraljevstvu, kako to pokazuju mnogi koji u Kuriji daju svjedočanstvo svojim poniznim, diskretnim, tihim, dosljednim, profesionalnim, čestitim radom. I naše vrijeme ima svoje probleme, ali Gospodin nije napustio svoj narod; iako se događa da problemi odmah završe u novinama, a znakovi nade postaju vijest mnogo kasnije, i to ne uvijek – napominje Papa.

Govoreći pak o drugoj ključnoj riječi govora, odnosno o sukobu, Papa je primijetio da se Crkva, ako ju se tumači uobičajenim 'kategorijama', odnosno 'desno' i 'lijevo', 'progresisti' i 'tradicionalisti', na kraju raskomada, polarizira, kvari i iznevjerava njezinu narav. Ona je Tijelo koje je stalno u krizi upravo zato što je živo, ali ne smije nikada postati Tijelo u sukobu, s pobjednicima i pobijeđenima. Na taj će način, naime, širiti bojazan, postat će kruća, manje sinodalna, i nametnut će jednoličnu logiku koja ujednačuje, daleko od bogatstva i mnogostrukosti koje joj je Duh darovao.

– Iza svake krize postoji opravdana potreba za osuvremenjivanjem. Ali, za to su potrebni potpuna raspoloživost i obveza da ne mislimo na reformu Crkve kao na stavljanje zakrpe na staro odijelo, ili na jednostavno sastavljanje nove apostolske konstitucije. Reforma Crkve nešto je drugo. To je zauzimanje i trud kako, unatoč brojnim problemima, naša slabost ne bi postala prepreka u naviještanju Evanđelja – upozorio je Sveti Otac.

Na kraju je potaknuo kako bi bilo lijepo kad bismo prestali živjeti u sukobu te se ponovno osjetili u hodu, jer sukob je lažni hod, lutanje bez svrhe i cilja; on je ostajanje u labirintu; on je rasipanje energije koje, kao prvo zlo, vodi do ogovaranja. Zahvaljujući članovima Kurije za njihovu službu, papa Franjo sve je pozvao da očuvaju punu svijest o činjenici da smo svi mi samo 'beskorisne sluge kojima je Gospodin iskazao milosrđe'.