Papa Franjo: 'Crkva treba biti kao Bog – uvijek u izlasku'

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnji evanđeoski odlomak (usp. Mt 20; 1 – 16) govori o prispodobi o radnicima pozvanim od gospodara vinograda. Kroz ovaj izvještaj Isus nam pokazuje iznenađujući način Božjeg djelovanja,  predstavljajući dva stava gospodara: poziv i nagradu.

Prije svega poziv. Pet puta vlasnik vinograda izlazi na trg i poziva na rad za njega: u šest, devet, dvanaest, tri i pet popodne. Dirljiva je slika ovog gospodara koji u nekoliko navrata izlazi tražiti radnike za svoj vinograd. Taj gospodar predstavlja Boga koji poziva sve i uvijek. Bog i danas tako djeluje: nastavlja pozivati svakoga, u bilo koje vrijeme, poziva ih da rade za Njegovo kraljevstvo. Ovo je Božji način, koji smo pak pozvani prepoznati i oponašati. Nije zaključan u svom svijetu, već neprestano 'izlazi' tražeći ljude, jer ne želi da itko bude isključen iz Njegova plana ljubavi.

Naše su zajednice također pozvane da napuste razne vrste 'granica' koje postoje, kako bi svima ponudili riječ spasenja koju je Isus došao donijeti. Riječ je o otvaranju horizontima života koji pružaju nadu onima koji se nalaze na egzistencijalnim periferijama, a još nisu iskusili ili su izgubili snagu i svjetlost susreta s Kristom. Crkva treba biti kao Bog – uvijek u izlasku. Kad netko izađe, uvijek postoji opasnost nesreće, ali tako je bolje. Tko ne izlazi, taj postaje bolestan. Uvijek je bolje biti Crkva u izlasku, nego bolesna Crkva.

Drugi stav gospodara, koji predstavlja Božji stav, Njegov je način nagrade radnicima. Dogovara se za 'denar' (r. 2) s prvim radnicima koje je unajmio ujutro. Onima koje je naknadno najmio kaže: 'Što bude pravo dat ću vam' (r. 4). Na kraju toga dana gospodar vinograda određuje da svima daju istu plaću, to jest jedan 'denar'. Oni koji rade od jutra ogorčeni su i žale se na gospodara, ali on ustraje: želi dati svima maksimalnu nagradu, čak i onima koji su stigli posljednji. Ovdje razumijemo da Isus ne govori o radu i pravednoj nadnici, već o Kraljevstvu Božjem i dobroti nebeskog Oca.

Zapravo, Bog se ponaša ovako: ne gleda na vrijeme i rezultate, već na raspoloživost i velikodušnost kojom mu se stavljamo u službu. Njegov je postupak više nego ispravan, u smislu da nadilazi granicu pravednosti i očituje se u milosti. Dajući nam milost, On nam daje više od onog što zaslužujemo. A oni koji razmišljaju ljudskom logikom, odnosno zaslugama stečenim vlastitim vještinama, od prvih postaju posljednji. Tko se ponizno preda Očevu milosrđu, od posljednjeg postaje prvi. Sjetimo se tko je bio prvi kanonizirani svetac u Crkvi – obraćeni razbojnik. Onaj tko želi dobiti vlastitu korist, on će pogriješiti.

Neka nam Presveta Marija pomogne da svakodnevno osjećamo radost i čuđenje što nas Bog zove raditi za Njega, na Njegovu polju koji je svijet, u Njegovu vinogradu koji je Crkva; i imati kao jedinu nagradu Njegovu ljubav, prijateljstvo s Isusom, koje je za nas sve.

 
Draga braćo i sestre, prema programima koji su bili pripremljeni prije pandemije, prošlih dana trebao se održati Međunarodni euharistijski kongres u Budimpešti. Upravo zato želim uputiti pozdrav pastirima i vjernicima u Mađarskoj, i svima onima koji su s vjerom i radošću iščekivali ovaj događaj. Kongres je odgođen za sljedeću godinu od 5. do 12. rujna, u Budimpešti. Nastavimo, duhovno sjedinjeni, hod pripreme, pronalazeći u Euharistiji izvor života i poslanja Crkve.

 
Danas je u Italiji dan Katoličkog sveučilišta 'Sacro cuore'. Podupirem sva nastojanja oko ove važne kulturne institucije, koja je pozvana dati kontinuitet i novi žar projektu koji je znao otvoriti vrata budućnosti brojnim generacijama mladih. Od velike je važnosti da nove generacije budu formirane u brizi oko dostojanstva čovjeka i zajedničkog doma – kazao je Sveti Otac.

Na kraju  je pozdravio sve hodočasnike, kako iz Rima i Italije tako i iz raznih zemalja. Zaželio im je ugodnu nedjelju i, kao i uvijek, sve je vjernike zamolio da za njega mole.