Papa Franjo: ''Isus je svjetlo Božje koje je ušlo u tamu svijeta''
''Pred našom slabošću Gospodin se ne suzdržava. On ne ostaje u svojoj blaženoj vječnosti i u svojoj beskrajnoj svjetlosti, nego se približava, postaje tijelo, silazi u tamu, naseljava prostore koji su mu strani'', rekao je Sveti Otac.
Evanđelje današnje liturgije nudi nam lijepu rečenicu koju uvijek molimo u Anđeoskom pozdravu i koja sama otkriva značenje Božića: ''Riječ tijelom postade i nastani se među nama'' (Iv 1,14), započeo je ovim riječima svoj nedjeljni nagovor Sveti Otac na Trgu sv. Petra u Rimu.
– Ove riječi, ako o njima razmislimo, sadrže paradoks. One spajaju dvije suprotne stvarnosti: Riječ i tijelo. ''Riječ'' ukazuje da je Isus vječna Riječ Očeva, beskonačna, koja je uvijek postojala, prije svega stvorenog, a ''tijelo'' pak ukazuje na našu stvorenu stvarnost, krhku, ograničenu, smrtnu. Prije Isusa postojala su dva odvojena svijeta: nebo nasuprot zemlji, beskonačnost nasuprot konačnom, duh suprotan materiji. I postoji još jedna suprotnost u Prologu Ivanova evanđelja: svjetlo i tama (usp. r. 5). Isus je svjetlo Božje koje je ušlo u tamu svijeta. Bog je svjetlo: u njemu nema neprozirnosti; u nama, međutim, ima mnogo tame. Sada se s Isusom susreću svjetlo i tama: svetost i krivnja, milost i grijeh – rekao je.
– Što Evanđelje želi navijestiti ovim suprotnostima? – upitao je Papa.
– Jednu sjajnu stvar: Božji način djelovanja. Pred našom slabošću Gospodin se ne suzdržava. On ne ostaje u svojoj blaženoj vječnosti i u svojoj beskrajnoj svjetlosti, nego se približava, postaje tijelo, silazi u tamu, naseljava prostore koji su mu strani. On to čini jer nije pomiren s činjenicom da se možemo izgubiti udaljavanjem od Njega, udaljavanjem od vječnosti, udaljavanjem od svjetla. Ovdje je Božje djelo: doći među nas. Ako se smatramo nedostojnima, to ga ne sprječava. Ako ga odbacimo, nikad se ne umara tražiti nas. Ako ga nismo spremni i voljni primiti, On ipak radije dolazi – istaknuo je.
Draga braćo i sestre, često se držimo na udaljenosti od Boga jer mislimo da ga nismo vrijedni iz drugih razloga. I to je istina. Ali, Božić nas poziva da stvari sagledamo iz Njegova kuta gledišta. Bog se želi utjeloviti. Ako ti se srce čini previše okaljano zlom, neuredno, nemoj se zatvarati, ne boj se. Sjeti se betlehemske štalice. Isus se rodio tamo, u tom siromaštvu, da ti kaže da se ne boji posjetiti tvoje srce, živjeti otrcanim životom. Prebivati. To je glagol koji se danas koristi u Evanđelju: izražava potpuno dijeljenje, veliku intimnost. To je ono što Bog želi – naglasio je Sveti Otac.
– A mi, želimo li mu načiniti mjesta? Riječima da, ali konkretno? – upitao je.
– Možda postoje vidovi života koje držimo za sebe, koji su ekskluzivni, ona unutarnja mjesta gdje se bojimo da će Evanđelje ući, gdje ne želimo Boga staviti u središte. U ove božićne dane trebali bismo upravo tamo dočekati Gospodina. Kako? Primjerice, zaustavljajući se pred jaslicama, jer one pokazuju Isusa koji dolazi nastaniti se u naš konkretan, običan život, gdje ne ide sve dobro, gdje ima mnogo problema: pastiri koji naporno rade, Herod koji prijeti nevinima, veliko siromaštvo... Ali, usred svega toga jest Bog koji želi prebivati među nama. I čeka da mu iznesemo svoje situacije, ono što proživljavamo. Dakle, pred jaslicama razgovarajmo s Isusom o našim konkretnim događajima. Pozovimo ga službeno u svoj život, osobito u mračne krajeve, u naše ''unutarnje štalice''. I bez straha mu pričajmo o društvenim i crkvenim problemima našeg vremena, jer Bog voli prebivati među nama – rekao je na kraju Papa i zaključio riječima: ''Neka nam Majka Božja, u kojoj je Riječ tijelom postala, pomogne njegovati veću prisnost s Gospodinom''.
