Papa Franjo na svetkovinu Duhova: "I mi smo, poput apostola, poslani svima naviještati Evanđelje"

Papa Franjo na svetkovinu Duhova: "I mi smo, poput apostola, poslani svima naviještati Evanđelje"

Sveti je Otac na svetkovinu Pedesetnice predslavio svetu Misu u bazilici sv. Petra u Vatikanu. Prijevod njegove propovijedi prenosimo u cijelosti.

Autor
Laudato / IKA
Fotograf
Daniel Ibáñez
Objavljeno:
 
19.05.2024 13:49

Pripovijest o Pedesetnici (usp. Dj 2,1-11) pokazuje nam dva područja djelovanja Duha Svetoga u Crkvi: u nama i u poslanju, s dvije karakteristike: snagom i dobrotom.

Djelovanje Duha u nama je snažno, kao što simboliziraju znakovi vjetra i vatre, koji se u Bibliji često povezuju s Božjom snagom (usp. Izl 19,16-19). Bez te snage nikada ne bismo mogli pobijediti zlo, niti nadvladati želje tijela o kojima govori sv. Pavao; nadvladati one porive duše: ''nečistoću […], idolopoklonstvo [ …], svađu […], ljubomor'' (usp. Gal 5,19-21). S Duhom se mogu pobijediti, On nam daje snagu za to, jer On ulazi u naša srca ''suha, kamena i ledena'' (usp. Posljednica Veni Sancte Spiritus – Dođi, Duše Presveti). Ti porivi kvare naše odnose s drugima i dijele naše zajednice, a On ulazi u srce i liječi sve.

Isus nam to također pokazuje kada se, poveden Duhom, povlači u pustinju na četrdeset dana (usp. Mt 4,1-11) gdje biva kušan. A u tom vremenu raste i Njegova ljudskost, jača i priprema se za poslanje.

U isto je vrijeme djelovanje Parakleta u nama također i ljubazno. Snažno je i ljubazno. Vjetar i vatra ne uništavaju niti spaljuju ono što dotaknu: vjetar ispunjava kuću u kojoj su učenici, a vatra se nježno, u obliku plamena, spušta na glavu svih prisutnih. I ta je nježnost također osobina Božjeg djelovanja koju mnogo puta nalazimo u Bibliji.

I lijepo je vidjeti kako ih ista ona robusna i žuljevita ruka koja je najprije iskopala grumenje strasti, a zatim nježno posadila biljčice vrline, 'zalijeva', 'vida rane' (usp. Posljednica) i štiti ih ljubavlju, da rastu i ojačaju, a mi nakon umora od borbe protiv zla možemo okusiti slast milosrđa i zajedništva s Bogom. Takav je Duh: snažan, On nam daje snagu za pobjedu, ali i nježan. Govori se o pomazanju Duha, Duh nas pomazuje, On je s nama. Kao što kaže lijepa molitva drevne Crkve: ''Tvoja blagost, Gospodine, neka ostane sa mnom i plodovi tvoje ljubavi!'' (Ode Salomonove 14,6).

Duh Sveti, sišavši na apostole i zbliživši se s njima – odnosno Paraklet – djeluje preobražavajući njihova srca i usađujući u njih ''odvažnost koja ih potiče da drugima prenose svoje iskustvo Isusa i nadu koja ih pokreće'' (sv. Ivan Pavao II., Enciklika Redemptoris missio, 24). Kao što će Petar i Ivan potom posvjedočiti pred Velikim vijećem, kada im se pokuša nametnuti ''da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo'' (Dj 4,18). Oni će odgovoriti: ''Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo'' (r. 20). A za odgovor na to oni imaju snagu Duha Svetoga.

A ovo je važno i za nas koji smo primili dar Duha u krštenju i potvrdi. Iz 'cenakula' ove bazilike, poput apostola, poslani smo, posebice danas, svima naviještati Evanđelje, idući uvijek dalje, ne samo u zemljopisnom smislu nego i onkraj etničkih i religijskih barijera, na istinsko univerzalno poslanje'' (Redemptoris missio, 25). A zahvaljujući Duhu, to možemo i moramo učiniti istom snagom i istom ljubaznošću.

Istom snagom: dakle, ne ohološću i nametanjima – kršćanin nije prepotentan, drugačija je njegova snaga, to je snaga Duha – niti kalkulacijama i lukavstvom, nego snagom koja proizlazi iz vjernosti istini kojoj Duh poučava naša srca i čini da ona raste u nama. I tako se prepuštamo Duhu, ne prepustimo se snazi ​​svijeta, već nastavimo govoriti o miru onima koji žele rat, govoriti o oprostu onima koji siju osvetu, govoriti o prihvatu i solidarnosti onima koji zaključavaju vrata i podižu barijere, govoriti o životu onima koji biraju smrt, govoriti o poštovanju onima koji vole ponižavati, vrijeđati i odbacivati, govoriti o odanosti onima koji odbacuju svaku vezu, brkajući slobodu s površnim, zamračujućim i praznim individualizmom. Ne dopuštajući da nas zastraše teškoće, ni ismijavanje, ni protivljenje kojih, danas kao i jučer, ne nedostaje u apostolskom životu (usp. Dj 4,1-31).

I u isto vrijeme naše naviještanje želi biti ljubazno, kako bismo prihvaćali sve osobe. Ne zaboravimo ovo: sve, sve, sve. Ne zaboravimo onu prispodobu o pozvanima na gozbu koji nisu htjeli ići: ''Pođite na raskrižja i dovedite sve, sve, sve, dobre i zle, sve'' (usp. Mt 22,9-10). Duh nam daje snagu da idemo naprijed i da pozivamo sve s ljubaznošću, daje nam ljubaznost da prihvaćamo sve ljude.

Svi mi, braćo i sestre, imamo veliku potrebu za nadom, koja nije optimizam, ne, ona je nešto drugo. Trebamo nadu. Nada je prikazana kao sidro, tu na obali, a mi se držimo za uže, [okrenuti] prema nadi. Trebamo nadu, imamo potrebu podići pogled prema obzorjima mira, bratstva i sestrinstva, pravde i solidarnosti. Ovo je jedini životni put, drugog nema. To se naravno, često ne čini lakim. Štoviše, ponekad se čini mukotrpnim i da se ide uzbrdicom. Ali znamo da nismo sami: imamo tu sigurnost da uz pomoć Duha Svetoga, s Njegovim darovima, taj put možemo prolaziti zajedno i činiti ga sve prohodnijim i za druge.

Obnovimo, braćo i sestre, svoju vjeru u prisutnost Tješitelja uz nas i nastavimo moliti:

O, dođi, Stvorče, Duše Svet, prosvijetli naše umove,

ispuni naša srca svojom milošću, vodi naše korake,

daruj našem svijetu svoj mir.

Amen.

Fotogalerija

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Vatikan

Još iz rubrike: